VLATKO STEFANOVSKI TRIO
London Sessions
Croatia records
*****
Treba doista imati petlje (pučki rečeno „jaja“) pa u londonskom Abbey Road studiju snimiti cover kultnog Harrisonovog zgoditak „While My Guitar Gently Wheeps“. Te, što je još važnije, iz te „herkulesovske“ nemoguće misije ravne čišćenju Augijevih štala (s kojom su se, uzgred, u koštac uhvatili Prince i zvjezdana ekipa Georgeovih prijatelja na onom znanom tribute koncertu preminulom „šutljivom Beatleu“) izići čista obraza. Jer, zadržavši sve temeljne odlike skladbe Vlatko je dao svoj prepoznatljiv rukopis gitare koja – kao i onaj Claptonov i Georgeov solo – uzdiše i jeca. Uz onaj isti brzoprstićki rukopis koji je presudno okadio makedonske etno brojeve ili autorske teme u zagrljaju balkanskog world musica te globalnog prog rocka (na tragu McLauhlina), hard rocka i jazzy zvuka kao u temi „Makedonsko devojče“. S vještim kombiniranjem lirskih gitarskih pasaža, furioznog sola i eksplozivnih (hard) rock dionica.
U „Si zaljubiv edno mome“ do izražaja dolaze i dva preostala aktera Trija: Vlatkov sin bubnjar Jan i virtuozni kontrabasist Tihomir Hojsak (dobro znan iz dvojca Bow vs Plectrum). U pojedinim skladbama kad je to trebalo podržani klavijaturama Damira Imerija i Gorana Martinca koji je – uzgred rečeno – na albumu bio „Katica za sve“: producent i „nadglednik“ snimanja. Ova tema s čudesnim solima širokog spektra bi zacijelo raspametila fanove prog rocka sedamdesetih a „brzoprstića“ s „brdovitog Balkana“ smjestila u sam vrh rock gitarista. I „Ne si go prodavaj Koljo“ u dobro znanom makedonskom tradicijskom ritmu kojeg i Vlatko i Jan nose u genima te melodici odlično je legla u format rocka uz gitarsko fraziranje te još jedan solo od čije brzine zastaje dah. Laganica „Kandilice“ s Vlatkovim vokalom podsjetnik je na pop-rock stilizacije Leba i soli no, naravno, uz još jedan sjajan (lirski) gitarski solo omeđen robusnim frazama. Baš takav dominira i u nježnom instrumentalu „Eleno kerko“ koja je i svojevrsni uvod u fascinantnu „Gypsy Song“ (osobno mi jednu od najdražih filmsko/teatarskih Vlatkovih tema).
Brzac „Kalajdžijsko oro“ mnogo je više pak od još jedne pokazne vježbe virtuozne brzine sola Vlatka Stefanovskoga. Zgodno kombinirajući „komercijalne“ (čitaj – radiofonične i zarazne) brojeve iz svog bogatog kataloga uz „etno“ ili tradicijskom makedonskom glazbom nadahnute standarde, dvostruki album iz Abbey Road studija mogao bi mirne duše nositi i ime „the best of“. Jer brojevi poput vremešne „Kumove slame“ (koja bi i danas kao i nekad sjajno legla u opus Camela!), „Bistra voda“, „Čuvam noć od budnih“ (s nadahnutim gitarskim uletima), balade „Nisam tvoj“, „Čukni vo drvo“, „Mamureni ljudi“ i danas trajno žareće „Talasne dužine“ s onim iznimnim gitarskim uvodom, „pageovskim“ solom i maznim refrenom, te žovijalne „Skopje“ – s funky infekcijama baš dobro pašu uz „tradicionale“. Prvenstveno uz „Jovano Jovanke“ (pretvorene u orgazmički gitarski fusion broj) ali i uz mantričku „Uči me majko karaj me“ (s odličnim bubnjarskim uvodom akcentiranim robusnom gitarom te unisonom vožnjom gitare i vokala), „razularenu“ „7/8“ s bubnjarskim solom, „Vlatkovo oro“ – u hard / prog rock ruhu… Naravno, na dvostrukom album s čak 23 broja svatko ima svoje favorite ovisno o žanrovskim sklonostima. Moji su, rekoh „Gypsy Swing“ ali i rasni rock brzac „Cowboys & Indians“ (kao dokaz da se Vlatko mogao uklopiti u bilo koji eksplozivni rock band), „Istok i zapad – telepatski“, „Verba, nadež, ljubov“, „Maedonsko devojče“. Naime skladbe su to koje pokazuju različita autorska i izvođačka lica Vlatka Stefanovskoga. Ili točnije glazbene uloge u kojima se redom i ovoga puta sjajno snalazi.
Album koji je trenutno dostupan u streamingu uskoro će biti objavljen i u fizičkom izdanju kao dvostruki CD i trostruki vinilni album.
