JOSIPA LISAC – Dnevnik jedne ljubavi (Jugoton, 1973.)
Mitski album Josipe Lisac iz 1973. i danas mnogi s pravom smatraju njenim remek djelom, skladateljskim vrhuncem Karla Metikoša sjajno otpjevanim albumom briljantne produkcije i aranžmana te trajnožarećim i inspirativnim diskografskim projektom koji je, uzgred rečeno, na brdoviti Balkan doveo „konceptualni album“ kao novi artistički format. „Dnevnik jedne ljubavi“ je nesumnjivo najbolji album u diskografiji Josipe Lisac, sjajno otpjevan, nadahnuto aranžiran i bezgrješno odsviran. Kultnom statusu albuma mnogo je pridonijelo i glazbeno ruho odnosno aranžmani Branimira Lamberta Živkovića koji su formalno hibridni festivalsko/pop-rock projekt odvukli u sazvučja (mahom progresivnog) rocka. Također uz natruhe funka i soula u brojevima poput „Ležaj od suza“. Živković i Metikoš su naime u studio doveli cijelu grupu Time koja je albumu dala ključan „rokerski“ pečat. I ostatak studijske ekipe bio je impresivan jer su svoj obol dali i gitarist Indexa Slobodan „Bodo” Kovačević, Braco Doblekar (Septembar) na kongama te prvorazredna puhačka sekcija: Miroslav Sedak-Benčić, Boris Frančišković, Maks Johan i Radmilo Maslovarić dok su pozadinske vokale otpjevale Zdenka Kovačiček, Dubravka Zubović, Ksenija Erker i Anica Dobrić. Sve skladbe s albuma koji je, kako je to sugerirao sam naslov, bio tematski i tekstualno zaokruženi „dnevnik jedne ljubavi“ (Josipe i Karla Metikoša) živjele su i svoje pojedinačne živote postavši najprije veliki hitovi a onda i opća mjesta te klasici gornjeg doma domaće pop scene. Iskustvo rada na „konceptualnom“ albumu koji je imao strukturu sličnu rock-operi, Metikošu i tekstopiscu Ivici Krajaču su bili dragocjeno iskustvo za kasnije rock-opere poput „Gubec Bega“ i „Gričke vještice“.
