Otišao je i Goran Bare. I oni koji ga nisu voljeli a svakako svi koji su ga cijenili moraju se složiti da je osebujni frontman Majki bio netipična pojava na domaćoj sceni. „Lik“ iza kojeg je ostao naramak sjajnih albuma s izvornim Majkama poput nastupnog „Razum i bezumlje“, Plaćenicima ili pratećim bendom novih Majki. Je li Bare mogao dati još kakav novi album koji bi se svrstao uz bok starim i novijim zgodicima?
Ako je suditi po (nažalost) zaključnim albumima – unatoč kolabiranju na sceni na prekinutom koncertu u Makarskoj i sve većim zdravstvenim problemima – ne bi ni to bilo iznenađenje. Uostalom studijski album „Nuspojave“ iz 2018., prvi nakon sedam godina starog također sjajnog albuma „Teške boje“, apsolutno je jedan od njih. Dapače! Po osobnom sudu možda i najbolji Barin album odnosno krucijalan, pa ako ćete i sudbinski, za nastavak karijere. Sjajne „Teške boje“ su naime zaključile jednu eru logične geneze od punkoidnog ili bazičnog rock iskaza do emocijama natopljenog „southern rocka“ iliti osebujnog Barinog rhythm and blues/blues melanža. Zacijelo zasićen starim materijalom Majki kojeg je željela koncertna publika i ispražnjenih „žanrovskih“ autorskih baterija, Bare se okrenuo zvukovnici i nadahnuću u krautrocku (iliti industrialu, kako ga je sam nazivao) kanivši temeljito redizajnirati zvuk Majki s naglaskom na sveprisutnim sintovima. No srećom zahvaljujući možda najviše basisti i producentu Mariu Rašiću – koji na novom albumom s Barom supotpisuje i aranžmane – ishodišna je ideja oplemenjena, ajmo to tako reći, „klasičnim instrumentarijem“ odnosno svirkom sjajnog benda u kojem su odličan gitarist Kruno Domaćinović, orguljaš Valjka Bero Blažević, basist Rašić, bubnjar Alen Tibljaš te „Katica za sve“ pedal steel gitarist Davor Rodik. Kemija tog čudesnog benda bila je očita već na koncertu u „Saxu“ gdje se prvi put mogao ćuti novi materijal i uživati u fantastičnom spoju emocionalne vokalne izvedbe i jedinstvene mješavine Delta bluesa, krautrocka ogrnutog psihodelijom, mrva industriala i paklenog rocka s ubojitim riffovima te u čarobnoj zvukovnici kojoj su svježinu jamčili čvrti riffovi i „nadrealne“ klavijature, slide-gitara ili pak pedal-steel sviran uz korištenje raznih pedala…
Prava je šteta što Bare s odličnom ekipom nije uspio nastaviti istim putem. Kako bi to rekla otrcana fraza koja se često koristila u opisu njegova života – osobni demoni su učinili svoje.
