Albumom prvijencem te sjajnim koncertima kojima su ga promovirali, Đavoli – i njihov glavni autor, pjevač i gitarist Neno Belan – su nesumnjivo svima dokazali da nisu samo jednokratna senzacija. Sve komplimente kritike i veselje publike nakon objave albuma „Ljubav i moda“ opravdao je njegov nasljednik „Hallo Lulu 22“.
“…Ako je potrebno uprijeti prstom na one vidljive pomake i prednosti u odnosu na album prethodnik, valja se odlučiti za produkciju Željka Brodarića Jappe koja je – snimkama u splitskom Jappinom i Pipovom studiju „Tetrapak“ – nastojala i uspjela u studiju prizvati žestinu i čvrstoću svirke Đavola uživo. Što je očito posebice u novoj obradi „Lucije“ i „Kucaj opet“. (U oba slučaja dolično pročitanih eksplozivnih covera Little Richarda). S druge pak strane dvije udarne balade, sjajna „Bambina“ (drugačija nego li verzija s beogradskog godinu ranijeg festivala MESAM) i „Dani ljubavi“ – po osobnom sudu najboljim komad na ploči – ulijeću u teritorij rasne pjesme…” (Osvrt na album “Hallo Lulu 22” : Glavnom ulicom“, „Nedjeljna Dalmacija“, 3. svibnja 1987.)
„Hallo Lulu“ je upravo baladama bljesnula kao najbolji album Đavola uz svu raskoš Belanovog autorskog rukopisa sve više u odmaku od izvornih utjecaja. No uvijek s atmosferom koja je istovremeno i retro i suvremena te s dozom mediteranske melodioznosti.
Priča o izvedbi „ Bambine“ na beogradskom festivalu MESAM itekako je zanimljiva. Naime na MESAM-u je bio i Mišo Kovač pa sam ga upoznao s Đavolima koji su mu se svidjeli kao podsjetnik na njegove omiljene pjesme i izvođače šezdesetih. Pozvao je Đavole da budu njegovi gosti na splitskom koncertu na Gripama – ne kao izvođači na sceni već počasni gosti u publici – a ja sam iskoristio priliku pa im predložio da snime zajednički materijal i objave ga pod imenom Mišo i njegovi Đavoli. Bili bi to coveri Miši milih talijanskih „urlikavaca“ šezdesetih i američkih „beltera“ te – naravno – pokoji standard rock and rolla i Raya Charlesa. Nažalost stvar je propala jer je Mišo ubrzo bio zauzet brojnim turnejama.
S pridošlim klavijaturistom Zlatkom Volarevićem-Dilajlom – koji doduše napušta grupu prije objavljivanja trećeg albuma „Ostani uz mene“ – Đavoli su prava koncertna atrakcija. O tome svjedoči dvostruki CD album objavljen (tek) 2016. „Live In Studio M/Bonus: Kulušić Live“ (Croatia records). Materijal je vrijedan pažnje jer predstavlja dvije sjajne, svirački reprezentativne, postave Đavola. U „Kulušiću“ 8.ožujka 1987. su u Đavolima Dilajla i bubnjar Grizli a na novosadskoj snimci dvije godine kasnije klavijature svira Dragan Lukić-Luky a bubnjeve Mirko Petrić. Uz njih i Belana u bandu su i dalje bili njegovi utemeljitelji basist Dragiša Mandić Panda te saksofonist Igor Kmetić Truba.
(FOTO: Jadran Babić)
Koncertni zapis iz 1987. u jeku promotivnih nastupa albuma „Hallo Lulu 22“ su ujedno još jedan dokument koji pokazuje svu raskoš Belanova autorskog (i izvođačkog) rukopisa te silnice koje su odredile žanrovska nagnuća jednog od najboljih (i najplodnijih) domaćih pop-rock autora. Odnosno, talenta koji je – moglo bi se reći – i od Boga i od Vraga. Jer, kako vole kazati zagovaratelji teze o sotonskom karakteru rocka, melodija je od Boga a onaj pakleni ritam od Vraga. Belan i Đavoli – demonstriraju to i live snimke iz Novog Sada i zagrebačkog Kulušića – a savršeno se služe i jednim i drugim. Prašeći novu „Luciju“ („Lucille“) te već dobro znane hitove s prethodnika i ranih koncerata „Twist And Shout“, „Kucaj opet“ („Keep A Knockin’“), „Bala bala“ ili „Flipper Soul“ žestoko poput prvoboraca rock and rolla a baladama s čarobnim doo- wop vokalima, odišu mediteranskom melodikom koja nosi sjećanje na sentiše s jadranskih hotelskih terasa („Posljednji ples“) i poduke Phila Spectora („Dani ljubavi“). Ispisujući ujedno jednu od najromantičnijih pjesmarica u povijesti domaće glazbe. Svakako su vrijedna pažnje i dva „dalmatinska rockera“: „Stojin na kantunu“ te „Malom cestom preko Zagore“ kao svojevrsni zavičajni hommage ili pak posveta zvjezdanim danima Splitskog festivala pročitanim na žestoki rockerski način.
Uzgred rečeno, „bootleg“ snimka iz „Kulušića“ nastala je godinu dana nakon objavljivanja prvijenca i taman u sezoni kad izlazi drugi album „Hallo Lulu 22“.
