Hot dog – brzogriz utkan u pop kulturu
Hot dog iliti hrenovka u pecivu na velika se vrata vratila na domaće (gastro) prostore. Zahvaljujući INA-inim benzinskim crpkama i njihovom gastronomskom Fresh Corneru, nema dana (ni noći) da tamo nećete naići na poveću skupinu koja u redu čeka svoj slasni hot dog. Jer, hot dog je ponovo „in“.
Što ni ne čudi jer riječ je o omiljenom i odavno opjevanom „ugrisku zadovoljstva“. They Might Be Giants su tako snimili pravu posvetu u pjesmi „Hot Dog!“. U pjesmi istog naslova nekoć popularna pop zvijezda i jedan od sudionika novog vala rockabillyja u osamdesetima Shakin’ Stevens pjevao je o djevojci kod koje je kupovao hot-dogove. I stari rockeri su voljeli hrenovke. Bill Haley je još 1956. napisao a onda i objavio skladbu „Hot Dog Buddy“; singl koji se našao i na soundtracku filma „Don’t Knock the Rock“ a Elvis Presley, bubblegum-pop formacija Archers… i mnogi drugi također snimili pjesme s naslovom „Hot Dog“.
No kod američkih glazbenika hot dog nije samo naziv za hrenovku u žemlji s majonezom, senfom i kečapom već i za seksipilnu ženu ili „frajera“ koji je „faca“ ili pak vraški vješt u izvođenju akrobacija poput surfera. Stoga ne čudi da su i sjajni Prefab Sprout posegnuli za izrazom hot dog kao istoznačnicom za vještog plesača u pjesmi „The King Of Rock’N’Roll“.
Naravno i hot-dog, baš kao i hamburgeri i cheeseburgeri, su dio američke kulture uličnog „fast fooda“ ili brzogriza ali je i globalno raširen brzogriz. Kao i kod mnogih drugih fast-food posvojenica i uličnih ugrizaka, bezbroj je varijacija na zadanu temu. Naravno, onaj temeljni hot-dog je s hrenovkom umetnutom u duguljastu žemlju. I eto nas odmah na brojnim kombinacijama ovisno o vrsti hrenovke ili pak kobasice koja se umeće u kruh. Kad dođemo do priloga koji idu uz hot dog stvari su još šarolikije. Jer osim najčešće majoneze, kečapa i senfa u igri su i pikantni azijski kečapi, muštarde, kiseli krastavci, luk, negdje i ajvar ili pindžur, tartar umak, naribani sir, kiseli kupus, jalapeño papričice, čili umak, masline, tanko narezana panceta….
Hrenovka iliti frankfureter je stigla u zemlju hot-dogova SAD iz Njemačke a svoju popularnost, osim kao ulični brzogriz i omiljena jeftina radnička marenda, stekla je na stadionima za bejzbol. Posebice u New Yorku – koji je naprosto nezamisliv bez hot-dogova – i Chicagu; gradovima koji su osmislili i svoje tipične inačice još jednog popularnog importa – pizze. Priča veli da je hrenovke/frankurtere u pecivu Americi najprije ponudio njemački useljenik rodom iz Frankfurta. Najprije u St.Louiseu oko 1880. pa onda diljem Srednjeg zapada.
Baš kao i slučaju pizze New York i Chicago su popularizirali svoje inačice hot-doga kao, gotovo pa ikone, svoje ulične i diner gastro scene. „New York dog“ je goveđa hrenovka u prirodnom crijevu koja u pecivo ide zajedno s kiselim kupusom pomiješanim sa slatkastim i pikantnim smeđim senfom. Po volji se dodaju još tanki listići luka. Hot-dog „čikaškog stila“ pak hrenovku služi na pecivu posutom sezamom (kao za hamburgere) uz senf, svježe narezane rajčice i luk, kisele krastavce…
U Japanu su popularni minijaturni hot-dogovi koji se pojedu u dva zalogaja a bazični hot-dog je poslužio i kao nadahnuće za takozvani hot-dog sushi u kojem tuna glumi hrenovku a riža pecivo. U cjelinu ih povezuje – a što bi drugo? – deblja traka nori alge. Naravno uz japanske začine poput nezaobilaznog wasabija koji se miješa s majonezom i pikantnim azijskim kečapima. Slično nadahnuće su imali i na Tajlandu gdje se umjesto peciva koristi debela manja palačinka na koju se stavlja hrenovka začinjena lokalnim začinima i umacima.
Jer, hot-dog nije tek bezukusni konfekcijski brzogriz s domaćih ulica i fast-foodova koji se jede „iz očaja“ ili za utažiti glad već – ako se malo potrudite – sjajan zalogaj koji se proteže i do prvorazrednog gastro užitka. Uspjeh hot dogova iz INA-inog Fresh Cornera to najbolje dokazuje.
