Oktani, automobili i pop kultura

Parangall - Zlatko Gall

 

Od Elvisovog cadillaca do Grdovićevog ferrarija

 

 

Postoji barem pedesetak automobila koji su postali ne samo kultni predmet žudnje za ljubitelje oldtimera i potkožene kolekcionare najpoznatijih jurilica već modela koji su s ceste ušli u pop-kulturu. Posebice na film. Mini Morris je bio glavni protagonist filma „Dobar posao u Italiji“, bez Land Rovera Defendera teško je zamisliti ijedan pustolovni film sniman u Africi (pa i urnebesni „Bogovi su pali na tjeme“) a vječni terenac je također bio zvijezda i u čak sedam filmova serijala o agentu 007…  I Ford Mustang GT (vječni predmet želje potpisnika ovih redaka!) svoju slavu duguje brojnim filmovima a posebice „Bullitu“ sa Steveom McQueenom, futuristički DeLorean DMC-12 „Povratku u budućnost“ i kasnijim nastavcima hitoidnog filmskog serijala baš kao i razni modeli Porschea zapamćeni iz filmova „Top Gun“ (Porsche 356 Speedster iz 1956.), „Bullit“ (Porsche 356C Cabriolet iz 1964.)… Apsolutni rekorder je Porsche 911 koji se pojavio u stotinama filmova i televizijskih serija pa i u megapopularnom švedsko-danskom televizijskom serijalu “Most“.  Uzgred rečeno, jedan od trajnih privrženika Porscheu (o kojem je u „Mercedes Benzu“ pjevala i Janis Joplin, ponosna vlasnica psihodelično oslikanog Porschea) bio je James Dean koji je, pored ostalih, strastveno volio modele 356 Speedster te, za njega kobni, 550 Spyder. I Marc Bolan, koji je poginuo u Mini Morrisu kojeg je vozila njegova djevojka, obožavao je Porsche a svoju ljubav ovjekovječio je u pjesmi „My Baby’s New Porsche“.

Posebna priča je o vječnoj „vagenovoj bubi“ koja je dobila svoj serijal filmova o Herbieu, automobilu s „dušom“ no i drugi modeli Volkswagena – a posebice njihov kombi kao omiljeno prometalo hipija i bendovsko vozilo za „gaže“ o kojem su u „Magic Bus“ pjevali i The Who –  uvelike su ušli u popkulturu. Pa i underground strip „Fabulous Fury Freak Brothers“ kao kombi braće ukrašen, naravno, s velikim znakom „peace“. Zanimljivo je da je metalni logo VW-a skinut s kombija  obješen poput privjeska na lancu oko vrata, početkom devedesetih bio prepoznatljiv dio imagea mnogih hip-hopera i repera. Naravno, i Beastie Boysa.

Serijal o Jamesu Bondu bio bi naravno nezamisliv beziz 1963. kojeg je Sean Connery vozio u „Goldgfingeru“ i „Operaciji Grom“. Vozili su ga i Pierce Brosnan i David Craig koji su utjelovili Bonda u kasnijim filmovima „Zlatno oko“, „Sutra nikad ne umire“ te „Casino Royale“ i „Skyfall“ pa je Aston Martin s punim pravom nazvan Bondovim automobilom. Uz pištolj Walter PPK i suhi martini (protresen, nikad miješan) gotovo pa istoznačnica za agenta 007.

Automobili i moda su oduvijek išli ruku pod ruku. Ne samo zbog manekenki koje su nezaobilazan dio promocije novih automobila  ili zbog ulaska jednog Mercedesa ili Porschea u modnu industriju već i kao inspiracija za mnoge dizajnere. Recimo, prije gotovo deset godina Pradina Miuccia je nadahnuće za novu kolekciju našla u automobilima. Držeći da svi muškarci – a ne samo Talijani – osim lijepih i dobro odjevenih žena najviše vole svoje „machine“. Nadahnuće za printeve na tkaninama nove kolekcije bile su pedesete godine prošlog stoljeća a posebice preuređene jurilice na kojima su obično oslikavani plamenovi koji ližu karoseriju s kotača. Zanimljivo je da je čuvena „mala crna haljina“ Coco Chanel u vrijeme premijere 1926. na stranicama prestižnog „Voguea“ nazvana „Chanelinim Fordom“. Naime urednika magazina je jednostavnošću, pristupačnošću  i elegancijom dizajna podsjetila na revolucionarni „narodski auto“ Henryja Forda – čuveni Model T.

Diorova proljetna kolekcija iz 2001. s potpisom Johna Galliana osim njegovih oprobanih rješenja printeva s novinskim tekstom, recikliranim jeansom, kožnim vrpcama… imala je i retro detalje nadahnute automobilima iz pedesetih godina 20. stoljeća te ukrasnim prugama trkaćih automobila.  I pariški brend Céline je svoju jesensko-zimsku kolekciju 2011. povezao s automobilima i to inspiriranu minimalističkom elegancijom luksuznih automobila. Gucci je pak prestižnom Cadillacu Sevilla 1979. dao svoje boje zelenu i crvenu ali i rješenje za draperije koje je ponovljeno i na stražnjem dijelu kabine, logo otisnut na kotačima tr znak na haubi i upravljaču. U dodatnoj opremi automobil je imao i kolekciju Guccijevih putnih torbi.

I rock and roll i automobili su od samog početka išli ruku pod ruku. Zorno to svjedoči kultni film „American Graffiti“ pokazujući da su oni u samom korijenu ikonografije rocka kao nove (najprije američke a onda globalne) omladinske supkulture. Uostalom rock glazba, radijski programi, kafeterije i automobili kojima se, kao na promenadi, vozikalo glavnom ulicom, prihvaćeni su kao „paket“ idealnog lifestyle nove generacije buntovnika sa i bez razloga. Američki autoputovi, brzi automobili frizirani u garažama, hot-rodovi, „paklena“ glazba s radija specijaliziranih za noćne programe… stvorili su filmovima i glazbom posredovanu sliku o nekim novim klincima koji život žive punim plućima odbacujući sve kanone starije generacije. Bila je to i idealna i idilična slika na koju su slinili europski tinejdžeri u godinama poratne bijede pedesetih… Posebice kad se u paket tinejdžerske supkulture dodao mit o vječnom kalifornijskom ljetu, surferima i kabrioletima o kojima su na početku karijere pjevali Beach Boysi.

Slaveći i nabrijane hot-rodove, ulične trke i male „coupee“ sa čiji je stražnjih sjedala virila surferska daska u pjesmama poput „Little Deuce Coupe“, „Don’t Worry Baby“, „409”, „Fun Fun Fun“, „Cherry, Cherry Coupe,” „Custom Machine,” „Car Crazy Cutie,” „Spirit of America,” „Our Car Club”… Svaka biografija o Elvisu Presleyu spomenut će pak ergelu njegovih omiljenih Cadillaca kojima je posvetio i pjesmu „Pink Cadillac“. Za reći pravo, nema tko nije pjevao o kultnom američkom automobilu znanom i kao vladar autocesta iliti „king of the highway“. The Clash su recimo snimili „Brand New Cadillac“, Bruce Springsteen i E-Street Band „Cadillac Ranch“, Stray Cats „Look At That Cadillac“, country dvojac The Judds „Cadillac Red“, žestoki Quiet Riot „Slick Black Cadillac“… Sjajan kantautor i glumac  Dwight Yoakam je album prvijenac naslovio „Guitars, Cadillacs…etc“ i pjevao o „Long White Cadillacu“ a Roseanne Cash pak snimila „Black Cadillac“. Jimmy Liggins je napisao „Cadillac Boogie“, Mink DeVille “Cadillac Walk“, Hot Chocolade su dali definiciju Raja u „Heaven Is In The Back Seat of My Cadillac” … dok o vječnom „caddyju“ govore i „Maybeline“ Chucka Berryja, „One Piece at a Time“ Johnnyja Casha ali i rercentnija skladba Bruna Marsa „That’s What I Like“.

Nisu bili jedini koji su pjevali o automobilima, o čaroliji vožnje praznim autoputom ili jurnjave gradskim ulicama… Beatlesi su imali hit singl s „Drive My Car“, Billy Ocean  je pjevao „Get Out of My Dreams, Get Into My Car“, Prince je opjevao „Little Red Corvette“, indie band  The Dresden Dolls Cherokee u „The Jeep Song“ a Kings Of Leon slavili „Camaro“. Wilco je snimio „Passenger Seat“, The Cars ostvarili svoj najveći hit laganicom „Drive“, Canned Heat ušli u vječnost blues-boogiem „On The Road Again“, Stephen Stills i Neil Young snimili posvetu Youngovom prvom automobilu Buick Roadmasteru iz 1948. u znanoj „Long May You Run“, Woody Guthrie spjevao „Riding in my Car (Car Song)“ a Sammy Haggar protestirao protiv ograničenja brzine na autoputovima na 55 milja u svojoj „I Can’t Drive 55“… Country-rock swingeri Commander Cody & His Lost Planet Airmen posvetili su pak pjesmu „Hot Rod Lincolnu“, John Prine je u skladbi „Automobile“ opjevao svoj Ford Club Coupe iz 1951., Queen snimili ironičnu „I’m In Love With My Car“ a Belle & Sebastian „I Love My Car“. I  Deep Purple su se bavili automobilima i cestom u „Highway Star“ kao i Tracy Chapman u „Fast Car“.

Popis je beskonačan a obožavanju automobila svoj su obol dali i neki domaći autori. U prvom redu grupa Time koja je pjesmu posvetila Alfa Romeu GTA kojeg su, kako je kazao tekst, tada vozili njihov bubnjar Peco Petej (inače ranije ponosni vlasnik Mini Morrisa) „i njegova Nada“.  Bijelo dugme je pak u pjesmi govorilo što se događa „Na zadnjem sjedištu moga auta“, Mile Kekin i Hladno pivo podigli spomenik „malom divu“ Reanaultu 4, Ratko Cočev pjevao dječju „Pjesmu o malom fići“  a Grdović punih pluća poručio „Crveni Ferrari juri kroz noć, ne čekaj me ženo neću doma doć’, vozim ja na gažu tristo na sat, pije mi Ferrari vise nego ja….“ („Crveni Ferari“).  Zabranjeno pušenje je s nostalgijom govorilo o vremenu kad je domaćim cestama vladao „Yugo 45“, Dino Dvornik i Davor Gobac u duetu su u pjesmi „Sretan Božić, sretna Nova godina“ pjevali o „malom crnom (Peugeotu) 205” a Massimo posvetio pjesmu oktanima u „Benzinu“. I „karampane“ su došle na svoje pa je Nervozni poštar spjevao „Moj Ford stari“ (uz poruku „moj Ford stari, nikad se ne kvari…) a Atheist Rap posvetu „Wartburgu“. Uz duhoviti tekst koji veli da „Wartburg limuzina, pravi dosta dima“…

Nastavak bliskih veza glazbe, filma i automobila sasvim sigurno slijedi i u godinama pred nama. Jer, „makine“ su zakon!