U 88. godini života 28. rujna preminuo je Kris Kristofferson. Bio je sjajan glazbenik, skladatelj i pjevač (jedna od ključnih figura „novog countryya“ sedamdresetih) čija je glazbena karijera tekla paralelno s jednako uspješnom filmskom.
Glazbom se počeo baviti još kao dobitnik stipendije Rhodes tijekom poslijediplomskog studija u Oxfordu, a nastavio i za vrijeme kraćeg boravka u vojsci. Na glazbu se više koncentrirao na nagovor Johnnyja Casha i nakon selidbe u Nashville. Preko Casha došao je do Rogera Millera koji je snimio i na rang liste prvi doveo njegovu skladbu „Me And Bobby McGee“. I sam Cash potom je imao hit s Kristoffersonovom „Sunday Mornin’ Comin’ Down“ što je bio dodatan poguranac za Krisovu samostalnu karijeru. Album prvijenac naslovljen „Kristofferson“ objavio je 1970. te – zahvaljujući iznimnim skladbama poput „Help Me Make It Through The Night“. „Me And Bobby McGee“, „To Beat The Devil“, „For The Good Times“, „Sunday Mornin’ Comin’ Down“ – skrenuo na sebe pažnju i rock i country kritike. Nakon country-hita Rogera Millera, „Bobby McGeeja“ je na rang-liste dvije godine kasnije dovela i Janis Joplin dok je „Help Me Make It Through The Night“ bila globalni hit za Gladys Knight and the Pips. Početkom sedamdesetih Kristofferson je blizak odmetničkom country pokretu i glazbenicima poput Wylonna Jenningsa i Willieja Nelsona.
Drugi samostalni album „The Silver Tongued Devil And I“ iz 1971. potvrdio je njegov izniman skladateljski talent, a s četvrtog albuma „The Jesus Was The Capricorn“ iz 1972. skinut je i No.1 hit „Why Me“. Oženivši se za pjevačicu Ritu Coolidge s kojom je kasnije surađivao te sve više nastupajući u filmovima u sedamdesetima, objavljuje niz albuma: „Fool Moon“ (1973.), „Breakaway“ (1974.), „Who’s To Bless And Who’s To Blame“ (1975.), „Third World Warrior“ (1976.) i „Surreal Thing“ (1976.). Najveći uspjeh donosi mu remake filma „Star Is Born“ 1976. i pripadajući soundtrack, a singl „Watch Closely Now“ postaje globalni hit. Tijekom osamdesetih i dalje je zaposlen na filmu, ali povremeno i snima i surađuje s Cashom, Jenningsom i Nelsonom na projektu Highwaymen.
„A Moment Of Forever“ u produkciji Dona Wasa objavio je 1996. kao superioran povratak u formu. S folk-country-rock-stilizacijama, emocionalnim baritonom i iznimnim tekstovima, album je jedan je najboljih u Kristoffersonovoj diskografiji. „The Austin Sessions“ bila je paki kompilacija ponovno snimljenih, odnosno uživo izvedenih uspješnica na sceni, uz – ne baš malu – pomoć vrsnih glazbenih suradnika i prijatelja poput Marka Knopflera, Steve Earlea, Jackson Brownea…
Mada je sve više bio zaokupljen filmom 2003. objavljuje odličan koncertni „Broken Freedom Song“ a potom – 2006. opet u Wasovoj produkciji album „This Old Road“.
Godinu kasnije izlazi i „Closer To The Bone“; također introspektivan projekt. Album iz 2013. „Feeling Mortal“ s jednakim emocionalnim nabojem bio je korak prema korijenima i američkoj folk-roots glazbi dok je 2016. za album „Cedar Creek Sessions“ izborio i naminaciju za Grammyja u kategoriji americane.
Kris Kristofferson ostaje zapamćen po mega hitovima koji su doživjeli brojne uspješne covere no prije i poslije svega valja ga pamtiti kao sjajnog autora i izvođača čiji je opus duboko utkan u „novi country“ te „outlaw“ pokret čiji je utjecaj odredio put mnogih singer-songwritera sklonih bazičnoj americani i alter-countryju.
