Ploviti i kuhati se mora
Kužinavanje u (ili – na) brodu više je od običnog svakodnevnog kuhanja ali Bogme i posve drugačija od zahtjevnih gastronomskih operacija u raskošno opremljenim kuhinjama s bogatim smoćnicama. Ono je naime specifično ne samo zbog najčešće spartanskih uvjeta kuhanja, skromnih brodskih zaliha i još skromnijeg pribora i posuđa već, prije i poslije svega, zbog mogućnosti koje pruža – čak ako i niste iskusni ribolovac – ona najbolja i najvažnija “špajza”: more. Uz dvije tri posude i nešto namirnica na brodu i ne treba mnogo. No koje su to namirnice i začini koje morate imati sa sobom? Moj osobni izbor je slijedeći: sol, sušeni peperončini umjesto papra, maslinovo ulje, dobra kvasinu, češnjak i kapula, koji struk petrusimula i selena te – ako je moguće – u pitaru ili čaši jogurta posađenog bosiljka i ružmarina. Tome valja dodati još malo krumpira, pome pelate, malo brašna, štogod riži i – obavezno – manistru/paštu. Imate li na brodu još koju Gavrilovićevu paštetu, u sezoni frišku pomu i pikantnijega suhljega sira, možete na put oko svijeta. Zašto? Zato jer u svakoj uvali možete pronaći sve što vam još treba za solidan obrok. Od špara i sitneži koju ćete sigurno “pokupiti” dok ste na vezu u svakoj uvali, može se napraviti sjajna juha. Od prilipaka možete napraviti prvorazredni gulaš ili rižoto, dagnje su zahvalne za sve uključujući i pohanja u “paštelu” s usitnjenim pinjolima a juha od kamena iz mora, odavno već nije vic već morska gastro praksa.
Ako ste pak vješti s podvodnom puškom, tunjom ili ostima, “‘oće li vas” parangal i panula, skromno brodsko posuđe – kojemu se svakako moraju dodati i gradele – te namirnice iz obvezatnog brodskog programa, jamstvo su za delicije onozemaljske kvalitete. Osim dagnji i prilipaka koje možete naći na sikama, nije teško mušularom s pjeskovitog dna podići i brbavice, pročeprkati nakon oseke u pličini kućice, izroniti mušulu – koju je najbolje odmah baciti na vrele gradele ili nanjobičniji lim ispod kojega ste zapalili vatru – i volka od kojeg se pak rade odlične delicije. Improviziranim špurtilom od gaze i mrežice u kojoj se obično pakira krumpir mogu se uloviti i kozice, posebice tamo gdje ima malo boćate vode i trave…
Jer, i dalje mislim da je točno ono što sam napisao jednom drugom gastronomskom prigodom: drage moje naute, vi stvarni moreplovci i vi što plovite samo u mašti, ploviti se mora ali, Bogami, kuvat i guštat u brodskoj spizi također.
A sad ono elementarno u čemu se uvijek kad ste n moru gušta:
MORTADELA NA KOCKICE
Ne’š ti mudrosti, uzmeš mortadelu i malo kruha i – to je to. E, nije. Prava brodska mortadela mora biti debela točno dva centimetra a onda rezana pod pravim kutem na pravilne kockice. Nije to bez vraga jer, doista, samo tako se uspostavlja pravi omjer mortadele i „ugriza“ kruha u ustima. Kad kupujete mortadelu jedna od preporuka glasi – odaberite talijansku koju nudi Eurospin.
Naute znaju ono što odavno cijelom svijetu objašnjavaju Talijani: mortadela rezana na tanko i mortadela na kockice, dva su posve različita zalogaja. Ovaj potonji ujedno je i pravi brodski „snack“, brza užina, zalogaj i dok se jedri i dok se čeka na vjetar; vrhunska brodska delicija posebice ako ide uz koju krišku sira i hladne rajčice sa zrnom soli te uz neizbježno pivo.
Mortadele na kockice mogu se i popeći na tavi na malo maslinova ulja te prethodno posute s malo čilija a u kombinaciji s omletom ili jajima friganim na oko postaju i pravi ručak.
PAŠTETA S POMAMA
Tko god je na brdici ikada otvorio paštetu, onako toplu, ugrijanu od sunca i njen pjenasti sadržaj pokupio kriškom kruha te „sljubio“ s rajčicom i pivom ili čašom rashlađenog vina, zna da je riječ o prvorazrednoj brodskoj deliciji. Ni jedna pašteta, ni sjajne gušće niti belgijske terrine nisu mi tako prijale kao jetrene „gavrilovićke“ koje sam jeo na moru. Većina malih i velikih nauta, ribića u kajićima, sezonaca i izletnika ili pravih i iskusnih jedriličara, dobro znaju o čemu pričam. Za one druge samo jedan savjet: probajte što prije.
