Columbia Records
*****
Da je riječ o nekom domaćem bandu naslov albuma „Samo je Bog bio iznad nas“ bi zacijelo izazvao hrpu (ciničnih, duhovitih ili pak zlobnih) komentara. No diskografija Vampire Weekenda je tako dobra da opravdava baš svaki naslov još jednog odličnog projekta. Pače, najboljeg u njihovoj diskografiji. Jer peti album „Only God Was Above Us“ je vraški dobar, slojevit i nadahnut album u kojeg su utkane sve vrijednosti banda na vrhuncu kreativnosti. Bez paljenja mostova za sobom uradili su naime golem korak naprijed zadržavši svoje poetske opservacije prošlosti utkane u promišljanja o sadašnjosti „Big Applea“ te široko otvorili vrata utjecajima i stilskim spolijima ugrađenima u prepoznatljivi autorski rukopis. Dramatičnije no ikad prije. Pa, primjerice u čudesnoj „Connect“ bezgrješno spajaju (klasični) klavir s raskošnim gudačima, sintom, užurbanim ritmom i savršenom – na trenutke razlomljenom – melodijom, u veličanstvenoj baladi „Mary Boom“ (s akcentima baroknog popa i gospela) indie rukopis i orkestraciju s ritmičkim pozajmicama R&B-a vezujući u temi „Classical“ u nedjeljivu cjelinu savršeno modeliranog broja s ubojitim refrenom i sakosofonsku dionicu jazza… „Capricorn“ je prozračna nježna laganica instantne prijemčivosti i zaraznog šarma a „Gen X Cops“ pak furiozna vožnja s gitarom oštrom poput katane sparene s klavijaturama , „The Surfer“ lijeno kotrljajuća tema a zaključna „Hope“ – kao veličanstveno finale sjajnog albuma otvorenog slično domišljenom „Ice Cream Piano“ prije nego li eksplodira u krešendu – savršenstvo jednostavnosti melodije i diskretne no slojevite zvučne slike. Svaki broj albuma naprosto nudi savršene detalje kao primjerice „histerični“ uleti gudača u „Ice Cream Piano“, gitara u „Prep-School Gangsters“ ili „Pravdi“… zahtijevajući opetovana slušanja i nova otkrivanja blještavih glazbenih bisera.
