ŠO!MAZGOON
Albun
Mudri brk
****
Nakon poduže diskografske stanke evo ga opet. Naime, Žan Jakopač utemeljitelj Šo! Mazgoona vratio se studijskim „Albunom“ i nastavio tamo gdje je stao. Točnije s osebujnom fuzijom svoje dalmatinske/mediteranske inačice world musica u kojem se miješaju natruhe dalmatinske šansone i žanrovske naplavine svega što na jadranski otok donese južina. „Album“ stoga otvara poletna instrumentalna gipsy stilizacija nakon koje slijedi tipičan Žanov „šansonjerski“ broj „Maška“ s osebujnim čakavskim tekstom. Oplemenjen harmonikom Jurija Novoselića Kuzme i „klapskim“ pozadinskim višeglasjem koji sjajno pašu uz znani Jakopačev sugestivni vokal . Duh Kariba i samba logično su savršeni legli u „Sambi de škoj“ i Žanov stilski melanž baš kao i laganica „Između dvi bitke“. Naime to je pravi podsjetnik na jadranske hotelske terase pedesetih i šezdesetih uz preplete gitare i klarineta Vlade Matulića.
„U Lovrečinu“ – kao posveta znanoj bračkoj uvali i pješčanoj plaži – naglašeno je pak gitarski broj s upečatljivom usnom harmonikom Vedrana Prerkova a „Ko kolač“ – nova posveta Braču – zanimljiva lijena reggae stilizacija s odličnim gitarskim naglascima, Kuzminom harmonikom i pozadinskim vokalima. Instrumental „Sičilijana“ s akustičnim gitarama i mandolinom Jelene Galić nosi sva stilska obilježja sicilijanske (usporene) tarantule kao idealan predložak za film. Puhači pak temu odvlače i prema tradiciji mariachija.
„Braški kauboj“ brodi trasom country-rocka na otočki način uz začine usne harmonike i gitarskog sola (s wah wahom ili „clean“ tonom) koji broju daju aromu „pustinskog“ alter-country rocka. „Sa mljevenim“ je slično postavljen broj otočkog rocka (dakako uz duhoviti gastronomski tekst) s dojmljivim gudačima (Marko First je na albumu svirao i violinu i violu) a „Ostani“ sjajna balada retro hotel-wavea kao stilski rođak „Između dvi bitke“. Nedostaje samo ono „dame biraju“ pa da se u trenu (vođeni saksofonom Maria Bočića i gitarom) preselite na ljetne plesnjake šezdesetih.
„Matadur“ je nešto posve drugačije: pravi podsjetnik na rane žovijalne radove Šo! Mazgoona i korijene otočkog ča vala a „Da nam bude lipo“ rock tema građena oko bluesy gitarskog riffa i repetitivne vokalne fraze no s pravim mediteranskim refrenom i instrumentalnim dionicama u kojima se gitara i usna harmonika susreću s mandolinom. „Ukulele i Chihuahua“ su šarmantni zagrljaj jadranskih i havajskih/karipskih utjecaja te bluesy gitare kao – Žanu tako mio – miks. A refren: idealan za zborno pjevanje na koncertima. Možda već 4. prosinca na koncertu u zagrebačkom Vintageu. Zaključna „Bez broda“ mi je među najdražim brojevima albuma kao zarazna „izletnička“ tema noseći u sebi duh pop-rock klasike s jednostavnom progresijom akorda kakvu smo čuli bezbroj puta i akustičnim gitarama.
Žan – kantautor i multiinstrumentalist koji je na albumu odsvirao hrpu instrumenata stvorivši temelje za instrumentalne dogradnje prijatelja – nesumnjivo je autor/izvođač kojeg je vrijedilo čekati a njegov „Albun“ pravo osvježenje na sceni koja vapi za revitalizacijom negdašnjeg plimnog „ča vala“.
