Na današnji dan 3. travnja 1949. rođen je Richard Thompson, najutjecajniji i najznačajniji engleski folk singer-songwriter. Samostalnu karijeru započeo je još 1972. nakon odlaska iz Fairport Convention, britanskih folk-rock pionira. Pokazujući i tijekom petogodišnjeg djelovanja u grupi skladateljski i gitaristički talent, Thompson je samostalnim albumima naznačio iskorak iz engleskog folk-tradicionalizma prema jazzu, rock and rollu, bluesu i klasičnoj glazbi.
»Henry The Human Fly«, prvijenac iz 1972., prvi je donio skladbie s iznimnim kombinacijama popa i folk citata te eksplozivnih gitarskih sola. Na albumu se našla i »Nobody’s Wedding« najavivši jednu od konstanti Thompsonova opusa: duhovite tekstove i vrckavi humor. Od 1974. do 1982. Richard je sa suprugom Lindom Peters Thompson snimio sedam albuma uglavnom vrlo visoke kvalitete. Nastupni album bio je »I Want To See The Bright Lights Tonight« iz 1974. predstavivši kristalno čist Lindin vokal i Thompsonov opori gitarski zvuk, posebice u melankoličnim baladama. Album je dao iznimnu naslovnu temu i »When I Get To The Border«, fascinantan komad brit-folk-rocka.
Za vrijeme snimanja sljedećeg »Hokey Pokey« 1975., Richard i Linda Thompson prešli su na Sufizam. Album je pak donio nova srastanja rocka i folka u temama poput »A Heart Needs A Home«, ali i vrsne balade kao »Never Again«. »Pour Down Like Silver« (1975.) bio je jednako uspio album s iznimnim Lindinim izvedbama, no nešto slabiji – premda zavidne razine – bili su sljedeći »First Light« (1978.) i »Sunnyvista« (1979.). Zaključni zajednički album – koji je uslijedio godinu nakon instrumentalnog Thompsonovog »Strict Tempo« iz 1981. – naslovljen je »Shoot Out The Lights«. Kritika i publika pročitali su ga kao sugestivni i emocionalni glazbeni dnevnik o razvodu braka što su – premda napisane godinama ranije – osnažile teme poput zaključne »Wall Of Death«, ali i »Don’t Renege On Your Love« i »Did She Jump Or Was She Pushed«.
Sljedeće godine Richard Thompson je nastavio samostalnu karijeru i snimio »Hand Of Kindness«, a potom i koncertni »Small Town Romance«. Oba albuma bila su projekti autorske zrelosti – u emocionalnim temama poput »Tear Stained Letter«, »A Poisoned Heart And A Twisted Memory«, »How I Wanted To« – i izvođačke superiornosti s nadahnutim folk-rock stilizacijama. »Across A Crowded Room« (1985.), kojim su dominirale žešće hard-rock gitare, bio je prvi samostalni Thompsonov album za Polydor, a kao i sljedeći »Daring Adventures« iz 1986., snimljen u produkciji klavijaturista Mitchella Frooma. »Amnesia« 1988. ponovno je okupila istu ekipu uz još bolji rezultat: iznimne »Jerusalem In The Jukebox«, »Can’t Win«, »The Reckless Kind«, »Waiting For Dreamers«, »Gypsy Love Songs« i »Yankee Go Home«.
Retro album »Rumour And Sigh« iz 1991. po tko zna koji put predstavio je Thompsona kao iznimnog pjevača, skladatelja i gitarista čak i onda kada je njegov glazbeni ukus i iskaz bio izvan svih trendova. I Thompson i Mitchell Froom pokazali su nesumnjivo nadahnuće u slaganju različitih žanrovskih predložaka: bluesa u »Backlash Love Affair«, folka u »Don’t Sit On My Jimmy Shands«, popa u »Keep You Distance« ili rocka u »You Dream Too Much«. Sljedeći »Mirror Blue« iz 1994. najkomercijalniji je i najkomunikativniji od Thompsonovih albuma i temeljen na jednostavnijim aranžmanima i konciznijem gitarskom zvuku. Album je dao uspješnice »Mingus Eyes« i »The Way That It Shows«, a dvije godine kasnije rezultat njegovog komercijalnog uspjeha jest »You? Me? Us?«, zamišljen dijelom kao kompilacija, a dijelom, pak, kao samosvojan akustični projekt.
Na albumu »Industry« iz 1997. Richard Thompson predstavio se u duetu sa sinom Dannyjem, a dvije godine kasnije objavio uspješni »Mock Tudor«. Album je imao dvanaest skladbi podijeljenih u tri tematske cjeline, koje govore o duhu londonskog metropolitanskog područja, predgrađima i ulicama Londona. U sva tri poglavlja naglasak je mahom na ljubavnim pjesmama, ali – po običaju – i s ironičnim i duhovitim tekstovima kao u skladbama »Walking The Long Miles Home« i »Sights & Sounds Of London Town«. »The Old Kit Bag« iz 2003. sveden je na krajnje jednostavan zvuk s efektnom Thompsonovom gitarom, basom, bubnjem i ženskim diskretnim harmonijskim vokalom te iznimnim autorskim materijalom. Osim obvezatnih ljubavnih tema poput »A Love You Can’t Survive«, Thompson je dao i iznimnu »Outside Of The Inside« u kojoj govori o zapadnom svijetu očima afganistanskih talibana.
Akustični album »Front Parlour Ballads« snimljen u kućnom studiju nastavio je 2005. seriju kvalitetnih studijskih projekata povratkom na ishodišta britanskog folka i folk-rocka Fairport Convention. Nakon soundtracka »Grizzly Man« kao još jednog projekta iz 2005. Thompson se 2007. oglasio još jednim uspjelim autorskim projektom. Album »Sweet Warrior« je za razliku od svojih dvaju ogoljenih prethodnika bio blizak raskošnom zvuku albuma »Rumour And Sigh« te odsviran uz pomoć renomiranih studijskih glazbenika. Box sa četiri CD »Walking On Fire« objavljen 2009. kroz 71 skladbu dao je reprezentativan presjek ukupne Thompsonove karijere i ogledne zgoditke iz svih faza.
Tijekom dvijetisućitih Thompson je nastavio sa serijom iznimnih albuma. Od Richarda Thompsona − sjajnog singer-songwritera i ništa manje blistavoga gitarista − naučili smo očekivati baš sve: i prigušen trubadurski folk materijal, nadahnute folk-rock fuzije, remek-djela odsvirana samo s akustičnom gitarom (poput albuma »Accoustic“ 1. i 2. i eksplozivni rokerski album. “Electric“ spada u ovu potonju kategoriju i − s iznimkom nekoliko brojeva − mahom je određen očekivano vještim Thompsonovim baratanjem omiljenim mu Stratocasterima i Telecasterima. Albumi iz 2023. i 2024. »13 Rivers“ i »Ship To Shore“ snimljeni su s bandom kao svojevrsno opća svih stilskih mijena tijekom sjajne karijere uz vrhunski autorski materijal i dobro znano gitarističko umijeće.
