Na današnji dan 2. travnja 1947. rođena je Emmylou Harris – jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih pjevačica i autorica countryja i country rocka. Od nastupnog samostalnog folk albuma »Gliding Bird«, koji je 1969. snimila u New Yorku, do snimaka iz dvijetisućite, njenom je opusu zajednički kristalni glas te izniman osjećaj za harmonije i vokalno fraziranje – koje je na svakom od samostalnih albuma ili nebrojenih vokalnih kolaboracija dalo prepoznatljiv pečat i kolorit. Nakon nezamijećenog nastupnog albuma i kraha prvoga braka, Emmylou Harris 1970. napušta New York i seli se u Washington. Slučajno poznanstvo s Flying Burrito Brothers dovelo ju je do njihovog utemeljitelja i bivšeg člana Grama Parsonsa.
Na albumima »G.P.« i »Grievous Angel« Parsons i Emylou Harris snimili su neke od najboljih dueta u povijesti popularne glazbe.
Nakon iznenadne smrti karizmatičnog Parsonsa 1973., Emmylou okuplja prateći band u kojem su se zajedno našli veterani – poput suradnika Elvisa Presleya Jamesa Burtona, kojeg je kasnije zamijenio Albert Lee, te Glena D. Hardina i Emoryja Gordyja – i mladi glazbenici koji su kasnije napravili respektabilne karijere poput Hanka De Vita, Rodneya Crowella i Rickyja Skaggsa.
Kvaliteta glazbenika potvrđena je već na prvom albumu »Pieces Of The Sky« iz 1975. Pokazujući jednaki rafinman pri izboru skladbi kao i u odabiru pratećih glazbenika, Emmylou Harris nadahnutom je izvedbom skladbe Louvin Brothersa »If I Could Only Win Your Love« došla na country Top 10. Ipak, ključni broj bila je posveta Parsonsu u temi »Boulder To Birmingham«.
»Elite Hotel« objavljen je godinu kasnije u istoj maniri nadahnutih country rock stilizacija, a izuzetni »Luxury Liner« iz 1978. – na kojemu su se našli i cover »Pancho & Lefty« te iznimne teme »(You Never Can Tell) C’est La Vie«, »Making Believe« i »Hello Stranger« – zaokružuje trolist izdanja. »A Quarter Moon In A Ten Cent Town« iz 1978. bio je tranzicijski album i spona između prve faze karijere i nastavka u osamdesetima, kada se Emmylou Harris priklonila tradicionalnijem country-iskazu. »Blue Kentucky Girl« iz 1979. i sljedeći »Roses In The Snow« (1980.) rezultat su zaokupljenosti tradicionalnim country-žanrovima, a ponajviše bluegrassom. »The Ballad Of Sally Rose« iz 1985. bio je, pak, konceptualni country album s autobiografskim skladbama u koautorstvu s Paulom Kennerleyem, no njegov je odjek bio mnogo slabiji od prethodnih albuma.
»Angel Band« iz 1987. donio je još jedan iznenadni zaokret u karijeri. Riječ je o akustičnom albumu, na kojem su se našli mahom standardi country-gospela, Osim tradicionalnijih country albuma, Emmylou Harris je u osamdesetima snimila i cijeli niz komercijalnih projekata poput albuma »Trio«, koji je bio kolaboracija s Dolly Parton i Lindom Ronstadt. Na albumu »Duets« iz 1990. našle su se, pak, njene vokalne suradnje. Svjesna manirizama koji su prevladali i na albumima i na koncertima, Emmylou Harris raspušta prateću grupu pa s akustičnim Nash Ramblersima snima nekoliko albuma, od kojih je najupečatljiviji bio nastupni live-projekt »At The Ryman«, snimljen 1992.
»Wrecking Ball« iz 1995. bio je povratak u autorsku izvođačku formu o čemu je svjedočio i Grammy u kategoriji folk-albuma. Najbolji album Emmylou Harris u devedesetima bio je sniman uživo u studiju u produkciji Daniela Lanoisa, a među reprezentativnim gostima suradnicima našli su se Neil Young i Steve Earle. Ako je »Spyboy« kao koncertni album u prvi plan istaknuo njene iznimne interpretativne sposobnosti, sljedeći studijski »Red Dirt Girl« iz 2000. bio je i autorski trijumf.
Na tragu »Wrecking Balla«, album je dao iznimne melodije, lucidne aranžmane Malcolma Burna u kojima se gitara kombinira s bubnjarskim loopovima, nadahnut autorski rukopis i gostovanja Brucea Springsteena, Guya Clarka i Davea Matthewsa iz Matchbox 20. »Stumble Into Grace« iz 2003. treći je uzastopni zgoditak nakon »Wrecking Balla« te daljnji dokaz vrhunske kreativne forme. Album zadržava sve odlike prethodnika: izniman vokal, cizeliran autorski rukopis s introspektivnim tekstovima, blago melankoličnu atmosferu i očekivani učinak reprezentativnih glazbenika među kojima su i ugledni gosti poput Daniela Lanoisa, Gillian Welch i Linde Ronstadt.. »Stumble Into Grace« bilježi i iskorake u odnosu na recentnije projekte pa se primjerice Emmylou u uvodnoj »Here I Am« naslonila na atmosferu albuma Joni Mitchell, u »Little Bird« poigrala s keltskim folkom a u »Time In Babylon« objedinila stilizacije bluesa i utjecaje roots rocka.
»All Intended To Be« iz 2008. bio je još jedan reprezentativan album snimljen u suradnji s bivšim suprugom Brianom Ahernom koji je producirao 11 njenih albuma iz sedamdesetih i osamdesetih.. Mahom akustičan album donio je šest novih autorskih priloga poput izvanserijske »Gold« te sedam posvojenih standarda poput »Old Five And Dimers Like Me« Billyja Joe Shavera i »Kern River« Merlea Haggarda. Nastavljajući objavljivati albume visoke kvalitete na etiketi Nonesutchg records, uspješne kolaboracije poput onih s Randyjem Crowellom te koncerte, Emmylou Harris je ostala vjerno svojim izvornim glazbenim utjecajima kao jedna od neupitnih ikona rocka, kalifornijskog folk rocka, countryja i country rocka.
