Sunčane naočale ili, kako ih zovu u Splitu, „cvike“ nisu samo „obično“ optičko pomagalo koje se nosi za sunčanog dana već i nezaobilazni dio mode, stila, odraz osobnosti ili pak prestiža. Naravno, postoji bezbroj starih i novih proizvođača kao i modela no jedne jedine imaju značajke kultnog predmeta – „rejbanke“.
Ray-Ban je kao brand nastao još 1936. kad ga je lansirala tvrtka Bausch & Lomb no priča je započela sedam godina ranije. Naime, američki pukovnik John A. Macready je u suradnji s tadašnjim proizvođačima medicinske opreme Bausch & Lomb, potaknuo osmišljavanje sunčanih naočala koje bi pomogle pilotima suočenim s jarkim nebeskim plavetnilom i svjetlom. Pukovnik je naime držao da će naočale pomoći pilotima koji lete na velikim visinama pa je 1936. nastao prototip naočala nazvanih „anti glares“. Imale su plastični okvir i zelena stakla koja su smanjila utjecaj UV ili infra crvenih zraka. Odatle i ime „ray ban“ što je u doslovnom smislu riječi značilo da nove naočale ne dopuštaju (zabranjuju) prolazak štetnih zraka. Naočale su već dvije godine kasnije umjesto plastičnog dobile žičani okvir od čelika ili titana u obliku suze oko lagano zakrivljenih stakala (kako bi se pokrilo cijelo vidno polje) i patentirane pod imenom Ray-Ban Aviator. Naočale su uskoro dobile preporuku za sve pilote – one vojne i na komercijalnim letovima da bi već 1941. postale standard za vojne pilote. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Aviator naočale su postale dostupne svim kupcima i – na velika vrata – ušle u (ne samo) američke domove.
Aviator je naime imao poželjan „look“ povezan (kao i pilotske jakne) uz avanturu. Tome je zacijelo kumovao i američki general MacArthur kojeg se nije moglo vidjeti bez „rejbanki“ i lule u ustima ali i prve reklamne kampanje koje su naglašavale da je riječ o znanstveno potvrđenoj zaštiti očiju. Najkraće rečene u pedesetima „rejbanke“ postaju nezaobilazan dio američkog stila što se – zahvaljujući popularnosti kod raznih selebritija u rasponu od rockera poput Slasha, Freddyja Mercuryja, Jeffa Lynna, Rogera Watersa ili – posebno – Elvisa pa do filmskih zvijezda poput Toma Cruisea…, nastavilo do danas.
Naravno Ray-Ban Aviator je kroz godine dobivao i brojne varijacije na „zadanu temu“ poput modela Shooter i Outdoorsman koje su na prečki okvira imali ojačanje/zadebljanje koje je spriječavalo znoju da dolazi do oka ali i onaj zanimljivi metalni krug u koji se mogla staviti cigareta dok se lovac priprema ciljati lovinu. Razvijen je i model s četvrtastim staklima te razna poboljšanja za pilote s novim staklima.
Drugi najpopularniji model „rejbanki“ je Ray-Ban Wayfarer koji je uključivao i proizvodnju okvira za dioptrijske naočale. Potonje su pupularnost najprije stekle u pedesetima i šezdesetima zahvaljujući rock zvijezdama poput Buddyja Hollyja i Roya Orbisona te Jamesa Deana. Tijekom sedamdesetih su nestale iz mode no u optjecaj ih je opet vratila pop-kultura. Točnije, glazbenici poput Elvisa Costella. Model Wayfarer je 1952. godine osmislio američki optičar i dizajner Raymond Stegman s idejom da naglasi muževnost. Nadahnutu možda i naočalama stripovnog detektiva Ripa Kirbyja.
U osamdesetima „cvike“ Wayfarer u modu vraća najprije film „Bluesbrothers“ (jer osim braće Blues sunčane Wayfarer naočale su nosili i svi članovi banda) a potom i filmovi poput „The Breakfast Cluba“ i serija „Miami Vice“. Popis glazbenika koji su prigrlili Wayfarer je pak odavno poduži: od Roya Orbisona, Michaela Jacksona, Costella, Madonne i Debbie Harry do grupa Queen, ZZ Top (kojima su uz brade i hot rodove zaštitni znak) te glumaca poput Jacka Nicholsona.
