Na današnji dan 29. srpnja 1988. Television su odsvirali posljednji koncert svojih “zlatnih godina” .
Okupili su se ponovo tek 1991. objavivši treći – eponimni album – kojeg su 1992. promovirali turnejom (pa sam ih srećom i ja „ulovio“ u londonskom Town & Country klubu). Uslijedio je novi razlaz 1993. uz povremena okupljanja i kasnijih godina. U različitim postavama povremeno su nastupali sve do 2023. kad je 28. siječnja preminuo Tom Verlaine.
Television su – kako god ih mjerili i retrospektivno vagali – bili jedna od najutjecajnijih grupa s njujorške punk scene sedamdesetih. Osnovani su 1975., a nakon prvog – neuspješnog – singla „Little Johnny Jewel“, koji su objavili iste godine, grupu je napustio Richard Hell. Zamijenio ga je Fred Smith, bivši član MC5 i kasniji suprug Patti Smith . Television su od početaka karijere bili pod jakim utjecajem Velveta Undergrounda, minimalizma i garažnog zvuka, no zaštitni znak njihovih koncertnih nastupa, a kasnije i rada u studiju, bili su gitarski jamovi Toma Verlainea i ritam gitarista Richarda Lloyda. Osebujni iskaz grupe upotpunjavali su tekstovi nadahnuti poezijom francuskih pjesnika Baudelairea, Verlainea i Rimbauda. „Marquee Moon“ objavljen je 1977. i jedan je od najutjecajnijih albuma nastalih krajem sedamdesetih. Iskričave gitare i jamovi odredili su zvuk prvijenca koji je – za razliku od kratkih trominutnih i troakordnih brojeva s punk scene – imao i desetominutnu naslovnu temu s hipnotičkim gitarskim međuigrama i atmosferom Velvet Uderground. Album je predstavio Verlainea kao sugestivnog pjevača na tragu Loua Reeda i Patti Smith te dao iznimne skladbe „Elevation“, „See No Evil“, „Venus“ i „Torn Curtain“. „Marquee Moon“ bio je gotovo posve marginaliziran u SAD-u, no u Engleskoj je uz hvalospjeve kritike dospio na Top 30.
Sljedeći „Adventure“ iz 1978. bio je nešto slabiji, no koliko je god približavanjem srednjoj struji rock produkcije razočarao kritiku i publiku, dao je vrlo dobre skladbe, „Glory“, „Careful“, „Days“ i „Carried Away“. Slaba prođa albuma, osjetno suzdržanije kritike i očito raslojavanje unutar samog banda navijestili su razlaz do kojega je došlo samo koji mjesec kasnije. Album „The Blow Up“ izvorno je bio objavljen kao kaseta 1982. godine, a na CD-format prebačen je tek 1994. Riječ je o snimkama posljednje turneje Televisiona koja ih je predstavila u energičnom, naglašeno rokerskom izdanju.
Television su se okupili još jednom 1991. za turneju i studijski album „Television“. Svi negdašnji elementi ponovno su se našli na svome mjestu, no album je ipak bio samo slabi podsjetnik na negdašnje reprezentativno izdanje, pa se 1993. ponovno razilaze. Samostalna karijera Toma Verlainea započela je pak objavljivanjem albuma „Tom Verlaine“ već godinu nakon razlaza Televisiona. Album je bio svojevrsna spona između žestokog i sirovog garažnog zvuka – posebice u izdanju raspoložene ritam sekcije Freda Smitha i kasnijeg Reedovog suradnika, bubnjara Jaya Dee Daughertyja – i izdanja Television s povratničkog albuma, no Verlaineu je presudno nedostajao partner poput Richarda Lloyda. Eklektičan i osebujan – no ne odveć dosljedan – autorski rukopis Toma Verlainea sa samostalnih albuma najbolje je predstavila kompilacija „Anthology“ iz 1996., koja je i pokazala raspon geneze od velvetovskog iskaza prožetog utjecajima garažnog-rocka do introspektivnih tema iz osamdesetih i devedesetih.
