Pola godine nakon prethodnog koncerta u Splitu su ponovo nastupili Chui. Očiti miljenici domaće jazz i jazzy publike ovog su puta, kao gosti zaključne večeri Split At Night Jazz Festivala, napunili prostor velike dvorane Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i stavili „točku na i“ još jednog izdanja uspješnog festivala kojeg su domislili i vode Sara i Željko Brodarić Jappa. Zaključenog, dakako, „Eternautovom temom“; neizbježnim koncertnim standardom koji je svjetlo dana ugledao na studijskom albumu „Iz kapetanovog dnevnika“. Nije baš običaj koncertni osvrt započeti od kraja no „Eternautova tema“ u „reduciranoj“ izvedbi kvarteta (jer na studijskoj snimci su se našli Ink Experiment) svojevrsni je koncertni nazivnik. Naime ovog puta Chui su naglasak stavili na brojeve koji su imaginarne filmske teme. U konkretnom slučaju s upečatljivim saksofonskim solom sjajnog Vojkana Jocića podržanog svirkom trojke u strukturi broja koji je i dalje na tragu Toniju Starešiniću tako milog prog-rocka sedamdesetih. Stoga i u živoj verziji vrijedi opaska koju sam napisao u osvrtu studijskog izdanja: vožnja banda u smjeru Shorterovog kvarteta iz dvijetisućitih no uz naglašeniji ritam i zaključni ponovni ulazak u ambijentalnu atmosferu uvodnog dijela okončanu „rujućim“ basom.
Pošto sam krenuo od kraja valja se vratiti na početak koncerta koji je najavio sve što je uslijedilo kasnije. Uvod, na kojem bi pozavidjeli i Tangerine Dream i krautrockeri, nakon kojeg je uslijedio ulazak preostalih članova benda dobio je fantastičan uzlet teme prema gotovo himničkom vrhuncu Jocićevim saksofonom. Bio je to naprosto – što se rijetko doživi na startu koncerta – jedan od vrhunaca večeri.
Ako je rana faza Chuia s pravom mogla nositi žanrovsku naljepnicu osebujne inačice Tonijevog space-jazzy-prog rocka, nova etapa s novom postavom se više približila krautrocku. I po slojevitim zvučnim kolažima nadahnutih eksperimentima Cana, lirskim dionicama još uvijek s primislima na rane Tangerine Dream (i njihov opus filmske glazbe) a ritmom i onim prepoznatljivim repetitivnim (loopovi) ritmovima opusu Kraftwerka i Neu!. Tijekom cijelog koncerta saksofonska sola su meandrirala između slobodnih improvizacija free jazza i melodijske dosljednosti savršeno liježući uz Tonijeve klavijature, obilatu uporabu sintova, pedala i efekata, precizno motoričko bubnjanje Ivana Levačića te najčešće robusne dionice basa Konrada Lovrenčića.
Središnji dio koncerta donio je „činove“ projekta/albuma „Zagreb Berlin“. Počelo je s „prvim činom“ („Act 1“) s ambijentalnim elektroničkim uvodom koji vozi i šinama krautrocka s obilatim slojevima sintesajzera, lucidnim umetcima – uvjetno rečeno – panoramskog “morriconeovskog“ štiha i dramatičnim pasažima sa saksofonom i moćnom ritam sekcijom. “Act II“ pak počinje kao motoričan funkom podložen jazz rock odvučen u svemirske visine sintovima i elektronikom te sjajnim saksofonom kao rasni komad space-funk-jazza i bliski stilski srodnik fusion bandova poput Passporta Klausa Doldingera s početka sedamdesetih. Tema je skrojena kao suita s naizmjenično složenim ambijentalnim dionicama s dominantnom elektronikom koja – kao i ritmička ubrzanja s čudesnim Levačićem – žanrovski duguje krautrocku i prog-rocku da bi kraj broja donio orgazmički jazz fusion. Četvrti čin – kojeg je potpisao Levačić – logično od samog početka vozi mehaničko bubnjanje odnosno „robotski“ ritam koji je proslavio Neu! na koje se postupno dograđuju elektronika i saksofon. No negdje na pola broja slijedi zaokret vođen mantrom bas riffa prema onoj gugutavoj ritmici Tangerine Dreama s “Rybicona“. Uslijedila je potom nova promjena ritma jer – uz novi mantrički ton koji se postupno modulira – tema s potencijalom plesno podatnog broja nastavlja kao rockerski “fusion“ oplahnut jazzom. „Chui’s Waltz“ je – unatoč imenu – odličan jazz-rock fusion brzac s bubnjarskim solom i razigranim basom ali i širenjem zvučne slike u cinemascopeu te „lirskim“ pasažim saksofonom Vojkana Jocića. Prigodno izvučena iz arhive tema „Night“ s albuma prvijenca iz 2012. – po prvi put izvedena u ovoj postavi – bljesnula je kao mračna ambijentalna tema dok je „Do zvijezda“ – naslovna s novog još neobjavljenog albuma – rockerski obojen broj (povratak na format prog-rock suita) sa tipičnim stalnim promjenama ritma i atmosfere građene oko glavne melodijske linije…
Chui su koncertom u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika potvrdili onu staru Preradovićevu maksimu „samo mijena stalna jest“ što, za reći pravo, svaki njihov koncert i album čini novom avanturom kojoj se vrijedi priključiti.
