Na današnji dan 1975. Pink Floyd i “Wish You Were Here” na vrhu rang lista

Na današnji dan 4. listopada 1975. Pink Floyd su došli na vrh britanske – a potom i američke – rang liste albumom „Wish You Were Here“.

„Dogodilo se sve što smo željeli kada smo pokretali band“, kazao je Roger Waters osvrćući se na vrijeme golemog uspjeha Floyda nakon albuma „Dark Side Of The Moon“. Logično pitanje je bilo – što i kako dalje? Uostalom i sam David Gilmour je u davnašnjem intervjuu kazao da ih je uspješni album „doveo u kreativnu stupicu“. Ipak, završivši uspješnu britansku i američku turneju Floydi u siječnju  1975. ulaze u studio radeći na željno iščekivanom nastavku. A „Wish You Were Here“ objavljen 12. rujna 1975. opravdao je očekivanja i  uspješno nastavio ideje s prethodnika.

Posebice Watersove koji je u skladbama „Raving And Drooling“ te „Gotta Be Crazy“ (sviranim na koncertima no objavljenim tek na sljedećem albumu „Animals“ kao „Sheep“ i „Dogs“) te „Have A Cigar“ još žešće napao gramzljivost diskografskih korporacija. Bila je tu i slično intonirana mračna „Welcome To The Machine“. Cijena uspjeha „Dark Side Of The Moon“ nije dakle plaćena slabim albumom (dapače!) no naplata je ipak stigla sa sve većim zamorom koncertima, medijskim obvezama uz očito nezadovoljstvo zbog novinarskog ukazivanja na nezainteresiranost prema fanovima, lijenost i „buržujski“ lifestyle.

No sve je to palo u vodu zbog sjajne naslovne skladbe albuma te „Shine On You Crazy Diamond“. Potonja je, kazao je njen ko-autor (tekstopisac)  Wright, dobrim dijelom posveta Sydu Barrettu ali i komentar na medijske spekulacije o njegovoj sudbini te „ludilu“ kao jedinom izlazu iz okrutne stvarnosti današnjeg svijeta… Skladba je imala devet stavaka koji su otvorili i zatvorili album no zacijelo je najpoznatiji uvodni s Wrightovim Mini Moogom i Gilmourovom blesy gitarom, peti sa bariton i tenor saksofonom Dicka Parryja  te šesti u kojem nakon „sudbinskog“ basa i Wrightovog sintesajzera Gilmour svira Fender Stratocaster i  lap steel gitaru. Skladba „Wish You Were Here“ koju „otvara“ zvuk s radija snimljenog u Gilmourovom automobilu još jedan je pak broj s njegovim jakim pečatom: od akustične gitare u uvodu do pedal steela i muklog vokala.