Na današnji dan 3. siječnja 2014. preminuo je Phil Everly; polovina legendarnih Everly Brothersa.
Iako su Everly Brothers među najblistavijim zvijezdama i najutjecajnijim izvođačima ranog rock and rolla pedesetih, njihov se značaj i golem utjecaj protegnuo i na rane šezdesete. Vokalnim harmonijama utjecali su na Beatlese, Holliese, folk, country i country-rock izvođače, Simona i Garfunkela te brojne kantautore. Ili, kako je to zgodno na isteku šezdesetih napisala Lillian Roxon „Everly Brothers su među rijetkim izvornim izvođačima rock and rolla koji su preživjeli i „britansku invaziju“ i doba psihodelije (…) Kad se počeo spominjati „revival“ rock and rolla, oni su bili tu kao da se ništa u međuvremenu nije dogodilo. Iznenadno zanimanje za povijest rock and rolla i njegove korijene ponovo ih je dovelo do vrha. Doduše ako ne baš na Top 50 ono blizu gornjem domu rang ljestvica. Svi su postali svjesni koliko su harmonije Beatlesa dugovale Everly Brothersima (na prvom albumu Beatlesa one se itekako dobro čuju) te da je njihov zvuk sveprisutan na novoj rock sceni. I kod Byrdsa, kod Mamas and Papas, Beach Boysa te na velikim engleskim hitovima Walker Brothersa. Njihove harmonije su stigle ravno iz contryja uz koji su braća u rodnom Kentuckyju odrasli te bili novi dokaz tezi da je izvorni rock od Elvisa nadalje jednako dugovao rhythm and bluesu i countryju“.
Temeljna formula uspjeha Everly Brothersa bili su dvoglasi spareni s ritmom ranog rock and rolla (posebice Boa Diddleya kao derivati rhythm and bluesa) što je bilo očito i na velikom hitu iz 1957. „Bye Bye Love“ te niski uspješnica na etiketi Cadence poput „Wake Up Little Susie“, „All I Have To Do Is Dream“, „Bird Dog“, „(‘Til) I Kissed You“…
Na samom početku novog desetljeća Everlyjevi napuštaju Cadence, potpisuju lukrativan ugovor za Warner Bros te objavljuju prvi hit singl na novoj etiketi – „Cathy’s Clown“. Bio je to tipičan spoj ritmičkih i aranžerskih obrazaca koje je proslavio Buddy Holy te kasniji akteri Merseybeata uz znane dvoglase (koje su desetljećima kasnije posvojili i Proclaimers). Prvijenac za Warners bio je pak „It’s Everly Time“ za kojim je te iste 1960. slijedio jednako dobar „A Date With Everly Brothers“. Albumi su bili svojevrsni povratak Everlyjevih na vrh u godini koja je donijela hrpu izazova: povratak Elvisa nakon dvogodišnje pauze i „vojnog roka“ (albumom simbolična naslova „Elvis Is Back“), obiteljskih i narkotičkih problema te promjenu diskografske kuće. „It’s Everly Time“ – snimljen u svega dva tjedna u ožujku 1960. a objavljen mjesec dana kasnije – došao je na rang liste s obje strane Atlantika te, što je još važnije, dao nove hitove poput spomenute „Cathy’s Clown“ i „Always It’s You“ te više no solidne everlyjevske standarde poput balade „So Sad“ (sa odličnim gitarskim naglascima) ili „rockera“ „Just In Case“ sa zvečećim gitarama koje su se kasnije čule kod Byrdsa te „beatom“ a la Bo Diddley. Kad su ponovo dosegli vrh rang lista Everlyjevi ulaze u studio i brzo snimaju „nastavak“, album „A Date With The Everly Brothers“ s novim hitovima poput rockerske „Lucille“, laganice „Love Hurts“, „Made To Love“, „Stick With Me Baby“… Uvodna „Made To Love“ s gitarama a la Shadows i razigranim klavirom bila je tipičan vjesnik novog doba, „Baby, What You Want Me To Do“ rasni blues-boogie iz bilježnice Jimmyja Reeda sjajno sparen s vokalnim dvoglasima i country gitarom a „Always It’s You“ sirupasta balada na tragu „Blue Moon“.
Oba albuma donijela su skladbe zavidne kakvoće i (ponovo) usuglašene s duhom vremena pa braća žanju uspjehe s obje strane Atlantika što se nastavlja mahom sve do polovine šezdesetih kad im u Sjedinjenim Državama pomalo kopni popularnost ipak ugrožena britanskim „invazijskim valom“. Koncem šezdesetih Everly Brothers se ponovo okreću countryju veoma dobrim albumom „Roots“ iz 1968. a godinu kasnije objavljuju i posljednji američki hit singl „Bowling Green“. Osim promjene ukusa publike gubitku negdašnje popularnosti pogoduju i sukobi između braće. Pokušaji hvatanja priključka na nove trendove, poput country-rocka i R&B-ja, nisu bili uspješni pa se 1973. duo razilazi. Ponovno su se udružili tek 1983. održavši trijumfalni povratnički koncert u The Royal Albert Hallu.
