Na današnji dan 5. kolovoza 1981. Soft Cell su se popeli na vrh britanske rang liste hit singlom „Tainted Love“.
Synthi-pop duo Soft Cell odnosno Marc Almond i David Ball predstavili su se 1980. nastupnim EP-jem „Mutant Moments“ kojim su skrenuli pažnju diskografske kuće Some Bizzare. U produkciji Daniela Millera za novu etiketu snimili su underground hit singl „Memorabilia“, a sljedećim singlom „Tainted Love“ iz 1981. postigli golem uspjeh. Skladba – cover soul teme Glorie Jones iz 1964. – utjelovila je sve ključne odlike dua: kombinaciju iznimnog vokala Marca Almonda, jednostavnu pop melodiju, sintesajzerski Bellov minimalizam i plesnu podlogu, no uspjehu singla pridonio je i provokativni sado-mazo image i kožna odijela Almonda i Bella koja su isticala sklonost ka gay kulturi.
Nastupni album „Non-Stop Erotic Cabaret“ iz 1981. otvoreno je zaigrao na kartu erotičnosti, ali i iznimnog electro-pop materijala sa zgodicima poput već potvrđenog hita „Tainted Love“, melankolične „Say Hello, Wave Goodbye“ te „Sex Dwarf“ i „Bedsitter«. »Non Stop Ecstatic Dancing“ iz 1982. ponovio je formulu prethodnika, a nakon osjetno slabijeg „The Art Of Falling Apart“ iz 1983., Soft Cell se razilaze. Punih 18 godina nakon „This Last Night In Sodom“ duo se ponovno udružio i snimio solidni povratnički „Cruelty Wihout The Beauty“ dok je Marc Almond nastavio sa više no solidnom samostalnom karijerom.
Uzgred rečeno, izvorna verzija skladbe autora Eda Cobba kao tipičan “uptempo” soul broj dobila je novi život polovinom sedamdesetih kad su je prigrlili disc jockeyi skloni Northern Soulu. Skladbu su pak Soft Cell prije ulaska s producentom Mikeom Thorneom u Advison studio u Londonu uvrstili na svoj koncertni set.
