Na današnji dan 27. kolovoza 1991. Pearl Jam su na etiketi Epica u produkciji Rick Parashara objavili nastupni album „Ten“.
Pearl Jam su počekom devedesetih bili među najpoznatijim predstavnicima „zvuka Seattlea“ te – uz Nirvanu, Soundgarden i Alice In Chains – jedni od perjanika grungea. Grupu su osnovali ritam gitarist Stone Gossard i basist Mike Ament, bivši članovi lokalnih bandova Green River, a potom i Mother Love Bone – pionirskih grunge grupa u osamdesetima. U proljeće 1991. Pearl Jam koje je tada predvodio pristigli pjevač Eddie Vedder (iznimnog vokala posve drugačijeg od „tradicionalnih“ visokih registara pjevača heavy metala) započinje s intenzivnim nastupima koji dovode i do ugovora za Epic i prvog albuma „Ten“. Album je preko noći postao hit. Prodavan je čak više i od Nirvaninog „Neverminda“ i prihvaćen kao reprezentativan projekt grungea / alt rocka kao žanra koji izražava stavove nove generacije izgubljene i razočarane američke mladeži. No, za razliku od „Neverminda“ Nirvane objavljenog iste godine koji je nosio jake utjecaje punk/hardcorea,
„Ten“ je bio više naslonjen na klasični rock. Album je naime bio pod utjecajem i hard/heavy rocka Black Sabbatha, Led Zeppelina, Jimija Hendrixa (na kojeg se kao i na bluesom nadahnut rad Claptona s Creamom naslanjao gitarist Mike McCready) te Neila Younga i njegove gitarske manire s feedbackom. S albuma su skinuti i megahitovi – skladbe „Jeremy“ i „Alive“ – koji su govorili o traumama odrastanja, samoubojstvu (o kojem je govorila „Jeremy“), depresiji, zapostavljenosti te nerazumijevanju i nasilništvu nad djecom. Vedder se tim temama vraćao i na kasnijim albumima, no upravo su te dvije teme Pearl Jam ( kao i emocionalna „Black“ nastala pod utjecajem Vedderu omiljenih American Music Club) prometnule u glasnogovornike generacije koja je izgubila vjeru u „velike ideje“ i „veliki svijet“.
Golemi uspjeh nisu umanjile ni opaske Kurta Cobaina koji ih je nazvao „korporacijskim bandom“. Prvi singl i hit „Alive“ zorno je pokazao glavne odlike albuma: pjevne refrene idealne za zborno pjevanje na koncertima, tekstove okrenute novoj generaciji klinaca te mračne gitare. Potonje naglašene u temama poput „Oceans“ s moćnim reverbom. Album su otvorile i zatvorile teme „Master/Slave“ (kao skrivena skladba nakon zaključne „Release“ odnosno kratki citat prije službenog A1 broja „Once“) dok je „Once“ bila dio – kako ju je nazvao Vedder – mini-opere odnosno trilogije sa skladbama „Alive“ i „Footsteps“.
