Na današnji dan 28. kolovoza 1964. nakon koncerta u New Yorku Beatlesi su se po prvi put sreli s Bobom Dylanom i popušili joint. Kud ćeš bolje prigode za tekst o vezama „trave“ i popularne glazbe.
Zapravo, veze između „trave“ i pop glazbe započele su još u tridesetim godinama prošlog stoljeća nakon završetka prohibicije a prvi su ju prihvatili jazz glazbenici i tada popularni big bendovi iz ere swinga. Cab Callaway je u svom klasiku „Minnie The Moocher“ iz 1931. u refrenu pjevao “Hi-Dee Hi-Dee Hi-Dee-Ho” referirajući se na marihuanu baš kao i u godinu kasnijem hitu „Reefer Man“. Na istom tragu bili su i Fats Waller u „Viper’s Drag“ („viper“ je bilo ulično ime za uživaoca marihuane) te „Laughing Willie“ Louisa Armstronga (jednog od prvih selebritija koji je bio uhićen zbog pušenja trave) ili pak hit „Texas Tea Party“ („tea“ iliti čaj bilo je također ulično ime za marihuanu) „čudorednog“ Bennyja Goodmana…
Jedno ne baš davno istraživanje o povezanosti žanrova popularne glazbe i marihuane dalo je neočekivane rezultate. Naime suprotno svim postojećim stereotipima žanr u kojem se najčešće spominje marihuana je – country a tek za njim slijede jazz, pop, rock te hip hop/rap. Willie Nelson očito nije jedina country zvijezda kojoj je „trava“ srcu mila.
Recimo, među najpoznatijim pjesmama o marihuani je „Let’s Go Get Stoned“ Raya Charlesa s albuma „Crying Time“ iz 1966. Ray je naime na album uvrstio broj koji je izravno govorio o njegovim „pušačkim“ navikama a Joe Cocker pak svojim coverom skladbe raspametio hipijevske mase na Woodstocku.
Ultimativni psihodelični broj Jefferson Airplanea „White Rabbit“ je napisan a i govori o tripu no Hendrixova (kako vjeruje većina fanova) „Hazey Jane“ govori o marihuani. Kao i „The Toughts Of Mary Jane“ Nicka Drakea. Beatles su posvetu marihuani napisali u „Got To Get You Into My Life“. Naime, prema jednoj davnašnjoj izjavi Paula McCartneya ovu „ljubavnu“ pjesmu s albuma „Revolver“ posvetio je travi a ne nekom zgodnom curetku.
Bob Dylan u refrenu „Rainy Day Woman #12 And 35“, skladbe s albuma „Blonde On Blonde“ (1966.) veli „everybody must get stoned“ dok su Steppenwolf pjesmom poručili „Don’t Stand On The Grass, Sam“ . Steppenwolf su u toj skladbi iz 1968. „pokrili“ dvije omiljene hipijevske teme: anti-establishment poruku i marihuanu. Skladba je zacijelo i „krivac“ za duhoviti slogan „ne gazite travu, pušite je“. Uz narkotike je naravno povezana i njihova „The Pusher“.
Publika i kritika su – negdje s razlogom a negdje pak ne – mnoge pjesme povezivali sa skrivenim zagovorom narkotika: marihune, heroina, LSD-ja, kokaina… svjedočeći zapravo o bliskim vezama brojnih supkultura s rockom. Posebice psihodelijom. Među najpoznatijim „narkotičkim“ brojevima iz šezdesetih je svakako „Heroin“ Velvet Undergrounda no tu je i lista skladbi kojima je dano skriveno, posredno ali i neposredno „narkotičko“ značenje… Među njima „Eight Miles High“ Byrdsa, „The Crystal Ship“ Doorsa, „Casey Jones“ Grateful Deada, „Hole In My Shoe“ Traffica, „Happiness Is A Worm Gun“ Beatlesa, „I Feel Free“ Creama, „Madcap Laughs“ Syda Barretta , „Psychotic Reaction“ garažnih Count Five, „Good Vibration“ Beach Boysa, „Itchycoo Park“ i „Here Come The Nice“ Small Facesa, „Mother’s Little Helper“ Rolling Stonesa…
Jesu li navodi iz žutog ali i konzervativnog tiska o Beatlesima koji svoje albume pišu (i) pod utjecajem narkotika bile točne? Zacijelo barem dijelom jesu jer i sam John Lennon je 1972. „Rubber Soul“ nazvao albumom snimljenim „na marihuani“ a „Revolver“ „na acidu“. No teško da bi i najobilatija doza zabranjenih stimulansa išta značila da se u studiju nisu našli genijalni autori, nadahnuti izvođači i ništa manje nadahnut George Martin.
