Jedan od kultnih albuma ne samo hrvatske već negdašnje jugoslavenske scene nesumnjivo je i prvijenac Doriana Graya „Sjaj u tami“. Izvorni vinilni album objavljen 1984. srećom je zahvaljujući odličnom serijalu reizdanja Croatia recordsa ponovo dostupan diskofilima s ovisnosti prema vinilu. Naravno album na 180 gramskom crvenom vinilu je remasteriran te luksuzno skockan. Album je remasterirao Mauro Širol (Croatia Records Studio), lacquer cut albuma rađen je u londonskom Abbey Road Studios a vinilno izdanje nudi i download karticu s kodom za preuzimanje mp3 verzije albuma.
Reizdanje je obdareno osvrtima/bilješkama Siniše Škarice (koji je vraški bitan za uzlet Doriana Graya), Zorana Tučkara ali i neobjavljenim fotografijama i grafičkim rješenjima te insajderskim tekstovima fotografsko dizajnerskog dvojca: Sanje Bachrach i supruga Maria Krištofića. Naravno, album ima njihovo izvorno rješenje omota koje je bitno utjecalo na mnoge vizuale i estetiku osamdesetih. Dijelom nadahnutu britanskim novim romantizmom i vizualnom poetikom grupa poput Visage te estetikom Bowiea i campom Roxy Msic.
Fotografija: Bachrach & Krištofić
Bowie i Roxy Music nisu samo bili nadahnuće za vizualni identitet Doriana Graya već i za čudesni bariton njihova pjevača Massima Savića (uzgred, i sjajnog gitaristu) koji je – posebice na prvom albumu – bio na pola puta između Davida Sylviana iz Japana (banda također po guštu Doriana Graya) i Scotta Walkera (kojeg je jednako volio i Bowie; posebice Scottove verzije Brelovih šansona). Uostalom da na prijedlog Siniše Škarice nisu snimili singl „Sjaj u tami“ koji je naprosto savršen prepjev hita Walker Brothersa „The Sun Ain’t Gona Shine (Anymore)“, treško da bi doživjeli tako streloviti uspjeh. Bili su naprosto novi i drugačiji daleko bliži art rock bandovima poput Japana (možda i najviše), Roxy Musica pa i Talking Headsima nego li novovalnim domaćim grupama. Tome je svakako kumovala odlična produkcija Saše Habića naglašavajući melankoličnu atmosferu i slojevitu svirku. Jer, bila je to (iako sam uvijek volio Zoka kao gitaristu u kasnijim postavama) odlično pogođena ekipa glazbenika na čelu s Massimom. Klavijature je svirao Toni Ostojić, uz Massima gitaru i Vedran Čupić, bas Emil Krnjić a bubnjeve Branko Terzić. Svi članovi banda su pjevali i kao pozadinski vokali.
