Grupu su nakon početaka karijere u birmingemskoj punk grupi The Killjoys, osnovali pjevač Kevin Rowland i gitarist Al Archer. Novu je grupu za image nadahnuo Scorseseov film »Mean Streets« dok su glazbom željeli iskazati počast zvuku soula šezdesetih, posebice britanskoj legendi soula Genou Washingtonu. Nastupni singl »Dance Stance« skrenuo je pažnju kritike i publike, a sljedeći »Geno« 1980. dospio na vrh britanske rang liste i ujedno najavio debitantski album.
»Searching For The Young Soul Rebels« donio je očekivane stilizacije soula i R&B-ja, posebice u iznimnim skladbama »Burn It Down«, »Seven Days Too Long« i »Geno«: oglednim zgodicima Rowlandovog autorstva i vokala.
Ipak, unatoč podršci kritike i medija, grupa se ubrzo nakon objavljivanja albuma razišla. Rowland je, naime, nezadovoljan ugovorom s EMI-jem. zajedno s trombonistom Jimmyjem Pattersonom osnovao novu grupu i prešao na etiketu Phonogram/Mercury. Album »Too Rye-Ay« objavljen je 1982. nakon nekoliko singlova, poput iznimnog »The Celtic Soul Brothers« i koncerata koji su najavili ciganski image i promjenu zvuka.
Rowland je, naime, izvornom soulu dodao irski (keltski) folk postigavši zanimljivu fuziju soul-puhača, bendža, irskih svirala i violina pridružene violinističke trojke The Emerald Express. Album je postigao golem uspjeh, a singl »Come On Eileene« bio je ne samo britanski već i globalni hit.
Na sljedećem osrednjem albumu »Don’t Stand Me Down« iz 1985. od ranije postave ostali su samo Rowland, Adams i violinistica Helen O’Hara. Nakon razlaza 1987., unatoč neospornom autorskom i izvođačkom talentu, Kevin Rowland nije samostalnim albumima pomovio uspjeh Dexy’s Midnight Runnersa.
