Na današnji dan 6. kolovoza 2009. preminuo je Willy DeVille. Bio je utemeljitelj i frontman grupe Mink DeVille osnovane u San Franciscu 1974., trajno sklon kombinaciji soula, R&B-ja, njuorlinškog bluesa i cajuna. Tek nakon ponovnog preseljenja u New York i s novom inkarnacijom grupe, kojoj se priključio gitarist Erlanger, Mink DeVille uspijevaju skrenuti pozornost kritike i medija. Prvijenac »Cabretta« objavili su 1977. nakon uspješnih koncerata u njujorškom CBGB klubu, uz produkciju uglednog Jacka Nitzschea. S albuma je skinut i hit-singl »Spanish Stroll«, a uspjeh je postigao i cover »Mixed Up Shook Up«.
Povoljnim kritikama s obje strane Atlantika kumovali su i žestoki punkom nadahnuti koncerti, o čemu su svjedočile i tri snimke na kompilaciji »Live At CBGB«. Nakon sljedećeg solidnog studijskog albuma »Return To Magenta« iz 1978., također u produkciji Jacka Nitzschea, Willy DeVille raspušta grupu. Dvije godine kasnije u Parizu sa studijskim glazbenicima snimio je »Le Chat Blue« kojim dominiraju romantične balade i cajun kombiniran s utjecajima soula i rhythm and bluesa.
Nezadovoljan odnosom diskografske kuće prema grupi, sljedeći »Coup de Grace« iz 1981. – također u produkciji Jacka Nitzschea – objavljuje na etiketi Atlantica. Album je bio mnogo žešći od prethodnika uz povratak na nastupni album, odnosno kombinacije punk energije, rocka i roots rocka. »Where Angels Fear To Tread« iz 1983. dao je još jedan spoj rock and rolla i latino utjecaja koji su ovaj put uključili i kubanski son, a dvije godine kasnije, nakon osrednjeg »Sporting Life«, razilaze se.
Samostalna karijera Willyja De Villa počela je nakon raspuštanja grupe poslije albuma »Sporting Life« iz 1985. i posve se okrenula soulu, cajunu i zvuku New Orleansa, dijeleći – uz eksplozivni rhythm and blues – glazbeni svjetonazor s Dr. Johnom. Album »Miracle«, koji je producirao Mark Knopfler, donio mu je podršku kritike i skroman uspjeh singlom »Storybook Love« koji je – kao integralni dio soundtracka za film »Princess Bride« – bio nominiran i za Oscara.
Sljedeći pak “Loup Garou” – sniman za etiketu East West – još je više naglasio cajun-hispano elemente.
»Horse Of A Different Color« iz 1999. bio je temeljen je na istim stilizacijama uz niz uspješnih prepjeva i autorskih brojeva potvrđujući trajnu DeVilleovu fascinaciju njuorlinškim zvukom. Unatoč zanemarivom tržišnom uspjehu, DeVille je ostao iznimna klupska koncertna atrakcija, o čemu je posvjedočio i koncertni kompilacijski album »Greatest Hits Live ’76–’93«. Willy DeVille je preminuo 7. kolovoza 2009. od raka gušterače.
