Na današnji dan 23. rujna 1977. David Bowie je objavio singl „Heroes“. Skladba skinuta s istoimenog albuma plod je kolaboracije Bowiea i Briana Enoa. Snimljena je u berlinskom Hansa 2 studiju u produkciju Tonyja Viscontija i Bowiea. Glazba je nastala prije teksta (koji govori o vezi para iz Zapadnog i Istočnog Berlina) najprije sa sintesajzerskim dionicama Enoa i Bowiea na koje je kasnije Robert Fripp dodao gitaru. B strana singla imala je instrumental „V2 Schneider“; izravna posveta Florianu Schneideru (ono V – 2 se naravno odnosi na njemačke rakete „fau“ serije iz Drugog svjetskog rata) utemeljitelju Kraftwerka.
Album „Heroes“ je sniman u cijelosti tijekom srpnja i kolovoza 1977. u Hansa 2 studiju (negdašnjoj koncertnoj dvorani) unatoč željama diskografske kuće RCA da se Bowie vrati u Philadelphiju i snimi novi album na tragu isplativog plastic-soula „Young Americansa“. U studio je ušla ista ekipa koja je snimila „Low“: Alomar, Davis, Murray, Visconti i Eno a Bowie je doveo i novog gitaristu: sjajnog Roberta Frippa iz King Crimsona koji se s korijenima u rocku okrenuo avangardi te kao i Eno bio veliki eksperimentator. Rad u studiju je ovog puta prolazio bez napetosti jer David se gotovo posve riješio ovisnosti i vratio u fizičku i psihičku formu. Rezultat je bio da su se gotovo sve skladbe snimile „iz prve“. Iako je ponovljena formula prethodnika s dijelom pjevanih a dijelom instrumentalnih brojeva, „Heroes“ je – a posebice naslovni broj albuma – bio, uvjetno rečeno, „rokerskiji“, imao čvršći vokal, bogatije teksture sa Frippom koji je sjajno lijegao uz Enoovu elektroniku te donio ravnovjesje između utjecaja Krautrocka (njegovog elektroničkog ogranka) i eksperimentalnog art-rocka. Uloga Briana Enoa na „Heroes“ je bila još značajnija nego li na prethodniku pa je i supotpisao četiri skladbe. Njegova uloga kreatora zvučne slike koja bi dočarala atmosferu Berlina u doba Hladnog rata bila je u stvaranju zvučnih tekstura sintesajzerima, kolažiranjem „bijele buke“ i ambijentalnih zvukova te procesiranim gitarama. Bowie je pak osim saksofona, gitara i klavijatura svirao i koto (tradicionalno japansko glazbalo nalik citri).
Mada se na „Heroes“ susreću tipičan bowievski (široj publici itekako prihvatljiv) art-rock te eksperimentalni „ambijentalni“ brojevi, album je nakon prvotnih mlakih kritika prigrljen kao jedan od ključnih i iznimno utjecajnih Bowievih albuma. Svakako zahvaljujući i popularnosti singla „Heroes“ koji je ostao zapamćen kao jedan od najpoznatijih hitova u Bowievom opusu.
