Datum 5. kolovoza dao je mnogo sjajnih albuma. Osim „Revolvera“ Beatlesa iz 1966. tri godine kasnije naime izlazi izniman nastupni album The Stoogesa.
Prvijenac „The Stooges“ i danas opravdava reklamnu naljepnicu na ovitku jednog od reizdanja koja, citirajući Alicea Coopera, skladbe „I Wanna Be Your Dog“, „No Fun i „1969“ titulira „modernim klasicima“. Ne bez vraga jer skladbu „1969“ bi i danas potpisao svaki garažni rock band koji drži do sebe i baštine prljavog, sirovog, organskog rocka i rhythm and bluesa, koja se očituje i u posvojenim riffovima i frazama Boa Diddleya.
„I Wanna Be Your Dog“ pak i 50 godina poslije zvuči jednako prijeteći s fascinantnim minimalističkim posvajanjima pouka Velvet Underground i apliciranja na detroitsku garažnu tradiciju. I treći biser „No Fun“ nije dobio ni jednu boru niti se doimlje reliktom kakvog glazbenog prošlog svršenog vremena. Dapače. Kao i ostatak skladbi na albumu zrači energijom i – životom. Nastupni album Iggyja i Stoogesa objavljen 1969. producirao je John Cale a kasnija su reizdanja tom biser-albumu dodala i iznimne bonuse: čak deset ranije neobjavljenih verzija kao novi dokaz kemije koju su imali Iggy i Stooges.
