TITO’s BOJS
Live In Ljubljana 2012
WTF records
Da su istoznačnica za hrvatski antifa-punk Tito’s bojs još više od odličnih studijskih projekata pokazuje friško objavljen vinilni album „Live In Ljubljana 2012“. Snimljen, naravno, uživo za nastupa Tito’s bojsa 2012. godine u Ljubljani. „Fašo policija“ koja otvara album iz prve govori o sadržaju i stilistici albuma: golem energetski naboj, punkerski brzac s upečatljivim riffom, tipično izvikivanje teksta eksplozivnog Nede Milića umjesto melodioznog pjevanja no podržano punkersko himničkim pozadinskim vokalom… „Upozorenje“ na ovitku albuma da su na band utjecali perjanici punka poput Stiff Little Fingers, Dead Kennedys nezaobilaznih Clash ili Angelic Upstarts, apsolutno stoji. I kao refrenca i kao preporuka za sve fanove punka. A baš takva je – još brža od prethodne – „Vlast i mast“ s naglašenom vožnjom basa te reskim gitarskim uletima i vatrometnim bubnjanjem te „Istina“ u koju band ulazi poput bolida Formule 1. „Ja sam svoj“ se predstavila kao rasni komad punky-ska/reggaea koja završava uz neočekivani iskorak prema hard coreu. „Mona“ i „Preživjeti“ su prave posvete Ramonesima no uz zanimljivu razlomljenu strukturu pjesme u drugom dijelu broja a „Rovinj gori“ naklon Clashu (s Nedom kao bratom blizancem Joea Strummera) i njihovoj „London Burning“. Prvu stranu vinila zaključuje prava punkerska budnica „Probudi me“ koja također vozi sto na sat baš kao i prvi broj na B strani „Komunalac“ također ozračen Clashom uz kratki gitarski solo i tutnjavu ritam sekcije sa zaključnim prizivanjem „sudbinskih“ tonova ranih Black Sabbatha.
“Glupača“ s melodioznim refrenom i urnebesnom završnicom je na tragu Stiff Little Fingersa s nastupnog „Nobody’s Heroes“ (kud ćeš boljeg komplimenta!) a „Gott ist tott“ pakleni komad uz unisonu vožnju gitare i basa podržanog mahnitim bubnjanjem. „Istra bitter“ je školski primjer punk rock stilizacije – i ovaj broj uz efektni gitarski solo u maniri Dead Kennedysa – koje se protežu i u „Ovako završe svi“ s lucidnom razlomljenom (dramatičnom) konstrukcijom broja .
“Nonotovu pjesmu” otvara efektno bubanj koji furiozno vozi kroz cijeli broj s gitarskim fraziranjem kao podsjetnikom i na Clash dok “Naci skinjara“ (zacijelo nadahnuta Kennedysima i „Nazi punks fuck off“) ima ulete gitarskih baraža i reskog sola dominantnih i u kratkom instrumentalnom pasažu (uz ubačene “oi” kao poveznicu s desničarskim oi-punkerima). Zaključna „Uzmi mi sve“ najmelodiozniji je broj albuma no i on s adrenalinskim punjenjem.
Koncertni zapis Tito’s bojsa stoga bi mirne duše mogao proći i s naljepnicom – punk’s not dead.
