Na današnji dan 4. travnja 1952. u Belfastu je rođen Gary Moore.
Krajem šezdesetih gitarist i pjevač Moore predvodio je irsku blues rock grupu Skid Row u kojoj su bili bubnjar Noel Bridgeman i basist Brendan Shileds a kao pjevač neko vrijeme i Phil Lynott. Preselivši se u London, Skid Row su objavili dva albuma progresivnog blues rocka – »Skid« 1970. i »34 Hours« 1971. – koji su predstavili Moorea kao virtuoznog blues gitarista pod utjecajem Petera Greena i Erica Claptona. S prvom postavom Gary Moore Banda, 1973. objavio je »Grinding Stone«, no nakon komercijalnog neuspjeha najprije se na kratko nakon odlaska gitariste Bella priključio Thin Lizzy starog prijatelja Phila Lynotta a potom Colloseumu II (s kojima je snimio tri albuma te gostovao i u Zagrebu), da bi se potom ponovno našao u Thin Lizzy.
Još tijekom suradnje s grupom, 1978. započeo je samostalnu karijeru. Album »Back On The Streets« iz 1979. dao je uspješni singl »Parisenne Walkaways« na kojemu je gostovao Phil Lynott, pjevač Thin Lizzy, no umjesto uzleta i kapitaliziranja na uspjehu singla, godinu kasnije Moore objavljuje blijedi maniristički hard rock album »G-Force«.
Od albuma »Corridors Of Power« iz 1982. nastavio je objavljivati pod vlastitim imenom, no prvi pravi uspjeh postiže tek albumom »Still Got The Blues« iz 1990. Album koji je dao niz iznimnih standarda bluesa dokazujući ne samo gitarističku već i pjevačku kompetentnost Moorea, bio je model kojeg će se držati na svim svojim kasnijim uspješnim albumima poput »After Hours« (1992.), »Blues Alive« (1992.), »Blues For Greeny« (1995.), »A Different Beat« (1999.) ili »Back To The Blues« (2002.).
Sva spomenuta izdanja pokazala su da je Moore mnogo bolji kao izvođač s korijenima u bluesu i u izvedbama standarda nego kao autor. »Scars« iz 2002. bio je, pak, podsjetnik na Mooreove hard rock početke s eksplozivnim materijalom u tradiciji Creama ili Jimija Hendrixa. Tijekom dvijetisućitih svi su njegovi albumi posvećeni bluesu zadržali solidnu razinu sviračke – a ponekad i autorske – uvjerljivosti. Gary Moore je preminuo 6. veljače 2011. u snu od posljedica srčanog udara.
