Na današnji dan 20. veljače 1950. rođen je Walter Brecker,. Preminuo je 3. rujna 2017. a.uz Donalda Fagena bio je utemeljitelj Steely Dana. Basista, gitarista, pjevač i skladatelj Brecker je suradnju s Donaldom Fagenom započeo krajem šezdesetih svirajući u raznim grupama koje su se stilski naslanjale na jazz ili prog rock. No presudna je bila odluka da – nakon napuštanja Jay & Americans – karijeru nastave kao skladatelji. Nakon što je Barbara Streisand 1971. snimila njihovu »I Mean to Shine« u produkciji Garyja Katza na njegov nagovor osnivaju Steely Dan. Od samog početka band je bio skloniji kombinaciji jazza, klasičnog popa, rhythm and bluesa i bluesa… nego li rocku tadašnjeg mainstreama. Jedan od zaštitnih znakova njihovog autorskog rukopisa bio je sjajan osjećaj za melodiju te vrckavi, često sarkastični, tekstovi. Osobitost banda je bio rad uz studiju umjesto (rijetkih) nastupa u živo.
Zahvaljujući kasnijem stalnom suradniku i producentu Garyju Katzu koji im je našao posao u studijima Dunhill-ABC etikete – Steely Dan u band uključuju renomirane studijske glazbenike i objavljuju prvi singl »Do It Again«. Obdaren zanimljivim latino-funk i rock stilizacijama skrenuo je pažnju publike pa u studenom 1972. objavljuju nastupni album »Can’t Buy A Thrill«. On je koji je predstavio poliranu zvučnu sliku i jazz rock stilizacije. Preciznije „mekani“ rock zvuk (soft rock) uz elemente jazza, mamba, swinga… Album je na rang liste pogurao nastupni singl te njegov jednako uspješan nasljednik »Reelin’ In The Years«. Potonjim je – temeljenom na jazz harmonijama – u solu dominirala Breckerova jazzy gitara dok je u skladbi »Fire In The Hole« svoje klavirsko umijeće pokazao Donald Fagen.
I jedna i druga osobina postat će kasnije trajne odlike albuma Steely Dana. Singl »Reelin’ In The Years« skinut s albuma bio je hit, a i sam album prošao je vrlo dobro na tržištu. Jedina tanka karika u grupi bio je pjevač David Palmer pa na sljedećem albumu »Countdown To Ecstasy« objavljenom u srpnju 1973. pjevačke uloge ravnopravno dijele Becker i Fagen.
Premda bez velikih naklada i pravog hit singla, album je svojim sofisticiranim zvukom, jazzy i rock stilizacijama, iznimnom razinom svirke i slojevitim tekstovima dobio povoljne kritike i najavio sljedeći hit projekt – »Pretzel Logic«. Objavljen 20. veljače 1974. album je dao hit singl »Rikki Don’t Loose That Number« posvećen jazz velikanu, klaviristu Horaceu Silveru oko čije je fraze i nastala cijela tema. Charlieju Parkeru bio je, pak, posvećen »Parker’s Band«. Na albumu su gostovali i session glazbenici koji su dali svoj obol povremeno svirajući violinu ili egzotične udaraljke i puhače.
Album je donio kraće skladbe s naglašenom pop melodijom te zanimljivim harmonijama s tek nekoliko instrumentalnih jamova na tragu prethodnika. Ipak tu se našla obrada teme Dukea Ellingtona »East St.Louis Toodle-Oo« u kojoj je izvorni solo trombona Brecker izveo svirajući pedal steel gitaru. Album kojeg je New Musical Excpress proglasio i albumom godine dobio je odlične kritike. Naslovna skladba objavljena kao singl – uz komplimente kritike koja ga je nazvala sjajnim blues rockom s jazzy melodijom – kombinacijom električne i pedal-steel gitare Breckera je predstavila kao odličnog gitaristu koji je rabio neobične akorde koji su se mogli čuti na kasnijim albumima.
Raspustivši stari (koncertni) bend (znani Jeff Skunk Baxter je otišao u Doobie Brotherse) te nezadovoljni nastupima u živo, Steely Dan su se postupno pretvarali u samostalni projekt Breckera i Fagena. Prije nego li su počeli snimati razmjerno slabiji »Katy Lied« iz 1975. – u studiju su bili ponovo samo Becker i Fagen te session glazbenici ili, pak, pridošlice koji se mijenjaju od projekta do projekta.
»The Royal Scam« objavljen je u svibnju 1976. snimljen je s postavom koja je uključivala i Michaela McDonaldsa, budućeg člana Doobie Brothersa. Obje grupe djelovale su kao lice i naličje istoga projekta jer dok su Steely Dan svoj sofisticirani pop/rock/jazz stvarali u studiju i odbijali koncerte, Doobie Brothers su bili pravi koncertni pogon koji je živio za turneje. »Royal Scam« imao je ambiciozne tekstove koji su govorili o krizi američkog morala, licemjerju, gramzljivosti a glazba je bila uspjeli spoj sofisticiranih aranžmana i zaraznih pop melodija kao u hit singlu, reggaeom nadahnutom, »Haitian Divorce«. »Kid Charlemagne«, broj koji je otvorio album imao je upečatljiv tapping (lupkajući) solo jazz/rock gitariste Larryja Carltona i funkpoidni clavinet.
I slijedeći albuma »Aja« objavljen 23. rujna 1977. snimljena je u suradnji s vrhunskim session glazbenicima poput gitarista Deana Parksa i Larryja Carltona ili bubnjara Jima Keltnera uz daljnje usavršavanje formule profinjenog jazzy/funk rocka. Album je dao iznimnu produkciju, ali i hitove »Peg«, »Deacon Blues« i »Josie«. Potonja – objavljena kao treći singl – bila je prvi broj snimljen na sessionu za album te najbliža klasičnoj rock temi. No i ona s jazzy utjecajima. Becker je odsvirao gitaru a Fagen odradio vokal. »Peg« je pak bila jazz-rock tema s osunčanom zaraznom melodijom te začinima funky latina i disca s pozadinskim vokalima (u kojima je participirao Michael McDonald) i gitarom Jaya Graydona. »Deacon Blues« je pak odlična stilizacija soft rock lagance i jazzy elemenata s upečatljivim saksofonom te gitarskim jazzy naglascima dvojca Carlton i Klee Riteneur. Fagen je skladbu (uz pozadinske ženske vokale) otpjevao a Becker svirao bas. Naslovni broj albuma donio je fuziju prog rocka i jazz fusiona uz Beckerovu gitaru i Fagenov vokal i sintesajzer.
Sljedeći – jazzy album »Gaucho« iz 1981. bio je također uspješan s hit singlom »Hey Nineteen«, no ubrzo nakon objavljivanja albuma razilaze se Becker i Fagen. Becker se uglavnom posvetio produciranju, a samostalni album »Eleven Tracks Of Whacks« objavio je tek 1994. Donald Fagen još je 1982. snimio iznimni »Nightfly« s uspjelim stilizacijama jazza, popa i rocka, a 11 godina kasnije »Kamakiriadom«, koji je bio blizak »Gauchu«. Steely Dan ponovno su se okupili 1993. za trijumfalnu povratničku turneju.
