REZONANSA
Profesija muzičar
Croatia records
Pošto je Brane Likić nezaobilazni suradnik Croatia recordsa nimalo ne čudi da je album njegove Rezonanse „Profesija muzičar“ iz 1981. dobio CD reizdanje. Kako to i priliči reizdanjima negdašnjih vinilnih ploča na CD formatu su se našle i četiri neobjavljene skladbe: „Osjećam se“, „Emancipacija“, Pogledaj me samo“ i „Zemlja se vrti, klupko se mota“.
Uvodna „Radni dan“ lovi „duh vremena“ i naslanja se na tada kurentni funk (koji je ušao i u domaći pop mainstream) s gitarskim akcentima i solom. Ozračena je „dugmetovskim“ štihom koji je bio gotovo obavezan za tadašnju sarajevsku scenu što je bandu – osim dobre prođe na koncertima – donijelo i posprdnu (pomalo zlobnu)opasku „Bijelo dugme za siromašne“. Doduše, Brane Likić je itekako etablirano ime kao glazbenik i producent na tadašnjoj sarajevskoj sceni a kroz Rezonansu su prošli mnogi tamošnji glazbenici iz grupa poput Teška industrija, COD, Bijelo dugme (Điđi Jankelić), Vatreni poljubac… „Dugmetovski“ štih je još očitiji u „Što biva sa životom“ s naglašenom ulogom gitare. „Kad te napusti netko“ žovijalni je pak brzac s tipičnim dvoglasima Branka i Branke Likić te kabaretskim ugođajem a „Mirno idem krivim putem“ – uz ženski vokal – u uvodu blues-rockom začinjena pop tema. Blues (kao kod ranih Dugmetovih balada) je prisutan i u laganici „Spontana pjesma“ sa gitarskim solom i rukopisom kojeg je u “Bluesu za moju bivšu dragu” volio Bregović. „Profesija muzičar“ je žešća „rokerska“ tema sročena kao složenac niza žanrovskih klišeja kao i „Povratak u Bosnu“. Kako i sam naslov sugerira – Rezonansin komad „pastirskog rocka“ iz faze „Eto, baš hoću“.
„Da li je to ljubav“ se može shvatiti kao Likićev odgovor na Bregine „grand balade“ s muško-ženskim vokalom a „Osjećam se“ i „Pogledaj me samo“ novi su brzaci s dominantnom gitarom. Ranije neobjavljena „Emancipacija“ je pak pop laganica s „kaotičnim“ umetkom i zaključnom instrumentalnom dionicama nadahnutom prog-rockom.
Jer, objavljen dvije godine nakon albuma „Prolaz molim“ koji je donio iskorak prema čvršćem „rokerskijem“ zvuku nakon mahom akustičarske faze presudno nadahnute folkom, „Profesija muzičar“ je otišao još jedan korak dalje. Stoga se i zaključna „Zemlja se vrti, klupko se mota“ također naslanja na pop/rock klišeje prethodne dekade građena oko gitarskog riffa.
Druga faza djelovanja Rezonanse tipičan je primjer sarajevskog mainstream pop rocka ranih osamdesetih (nekoć sam ga pomalo zlobno zvao „ibrik rock“) kojem su kontra piz bili Zabranjeno pušenje i Elvis Kurtović. Stoga ima i značajnu kulturološku vrijednost. Jer činjenica da je Rezonansa napustila svoj dominantni akustičarski stil iz druge polovine sedamdesetih kad su izvodili i snimali pjesme o narodnooslobodilačkoj revoluciji i socijalističkoj izgradnji te bili gotovo abonenti smotri „revolucionarnih pjesama“ a sam Brano Likić skladao glazbu za predstavu „Naš Tito”, možda zgodno govori i o promjeni „duhovne klime“ u novoj dekadi. Čak i u republici koju su zbog rigidnih partijskih stavova zvali „mračni vilajet“.
