Što je kava?
Kakvo glupo pitanje, kazati će milijuni konzumenata kojima je nezamislivo da jutro započne bez čarobnog toplog napitka. Bilo da je riječ o turskoj (u Grčkoj morate uvijek kazati – grčkoj) kavi, nezaobilaznom espressu ili pak brojnim inačicama „filter kave“, kave u ampulama, kave s toplim ili hladnim mlijekom, sladoledom, šlagom, viskijem, grapom…
Školska definicija veli da je kava tamni napitak od prženih pa mljevenih zrna kave koji se prelijevaju vrelom vodom.
Prave kavopije koje ne mogu bez espressa drže da je i dalje ključna formula za odličnu kavu koju su talijanski baristi saželi na – 4 m. Prvo „m“ označava „miscelu“ odnosno vrstu kave koja se upotrebljava. Drugo je „maccinacafe“ ili „mulino“- mlinac kojim se melju pržena zrna kave a treće „macchina“ – aparat kojeg koristite za pripremu kave. Posljednje „m“ se odnosi na „mano“: „ruku“ odnosno vještinu bariste koji vam sprema kavu. Dakako veoma su važne i količina kave i vode, sitnije ili krupnije mljevenje, vremenske prilike…
„Miscela“ odnosno vrsta i kvaliteta kave je onaj prvi korak ka dobrom espressu. Pitanje izbora vrste kave je stvar osobnog ukusa no bez obzira o kojoj je riječ mora se paziti da je rasla u pravom podneblju, da je berba obavljena kako spada te da je pržena na pravi način ovisno o vrsti kave. Najbolja za uporabu je kava koja je svježe pržena odnosno između 7 i 10 dana odnosno do dva tjedna nakon prženja. Još uvijek mi je, primjerice, u sjećanju miris svježe pržene kave koju je baka pržila u posebnoj tavi (u Dalmaciji smo je zvali „mažinin“) a onda bila ručno mljevena u onom cjevastom („turskom“) mlincu. 
Drugo „m“ pripada mlincu koji stiže s aparatom za espresso. Kvalitetno mljevenje je esencijalno za dobar espresso budući da kontrolira i veličinu mljevenja i ravnomjernost samljevene kave. Naime, ako je mljevenje odveć krupno dati će premalo ekstrakta neophodnog za fini kremasti espresso. „Macchina“ iliti aparat za kavu je vraški važan za dobar espresso i treći u lancu. Kvalitetni aparati jamstvo su naime za stabilnost željene temparature (pare) bez koje nema pravog espressa. Niti onog „kratkog“ (ristretto) ni produženog kad se kratkoj kavi doda još vrele vode/pare (americano). Zaključno „m“ ovisi o vještini onoga koji priprema espresso i zna najbolje iskoristiti prednosti dobrih prethodnih „emova“. “Ristretto” je omiljeni espfresso za okorjele kavopije (u koje spadam) jer se za istu uobičajenu dozu fino mljevene kave (oko 8 – 9 grama) koristi pola vode (oko 20 ml) predviđene za “obični espresso”.
