Kako je kultna bočica Coca-Cole ušla u pop-glazbu

Neki je mrze drugi pak obožavaju no prema Coca-Coli nitko nije ravnodušan.

Coca-Cola je u svijet popularne kulture a posebice glazbe od samih svojih početaka ulazila i na doista neočekivane načine. Recimo, najstarija generacija blues glazbenika za sviranje „bottleneck“ stilom koristila je odrezani grlić bočice Coca-Cola koju bi navukli na mali prst i njime klizili po žicama gitare.

Coca-Cola je imala i ima mnoge velike zvijezde uključene u njene  reklamne kampanje ili prigodne projekte. Prve zvijezde koje su se 1900. uključile u reklamnu kampanju Coca-Cole bile su  Hilde Clark pjevačica iz music halla te operna zvijezda Lilian Nordica.  Među aktualnim zvijezdama sklonima Coca-Coli su recimo i Harrison Ford koji je kao Indiana Jones reklamirao Diet Coke, a svoju naklonost prema poznatom dijetalnom napitku iskazali su i Paul Anka, rock grupa Devo, „Wierd Al“ Yankovic, David Beckham, Penelope Cruz , Courtney Cox – zvijezda „Prijatelja“, David Arquette…

 

 

Coca-Colu su kao omiljeni bezalkoholni napitak isticali i John McCaine i glumica Jessica Alba, The Wallflowers… Plodna vezu između popularne glazbe i Coca-Cole 1953. je iznjedrila i jednu od najpopularnijih radijskih i televizijskih emisija „The Coke Time“ s domaćinom, tada veoma popularnim pjevačem Eddiem Fisherom. Eterom je vladala punih šest godina.

 

Posebno čvrshttps://www.youtube.com/watch?v=jecxccwH3zIta spona između Coca-Cole i rock i pop glazbenika reklamni su songovi koji su postali dio planetarne baštine popularne glazbe. Reklamne songove Coca-Cole doista su pjevali i snimali samo najveći. Pokazala je to i velika reklamna kampanja iz 1963. koja je govorila da je „sve bolje s Coca-Colom“ odnosno „Things Go Better with Coke”. Priča o kampanji i njenom uspjehu izuzetno je zanimljiva i kao pokazatelj povezivanja Coca-Cole uz posebne i lijepe trenutke. Kampanju i sam slogan je 1962. osmislio Bill Backer sugerirajući da i svakodnevne stvari postaju bolje uz Coca-Colu. Iako prva verzija radijskog „jingla“ nije prošla godinu kasnije snimaju je velika imena popularne glazbe. Naime, Becker je bio uvjeren da je radijski „jingle“ najbolji put do naklonosti mlade publike no da glazba mora biti snimljena u profesionalnom studiju i zvučati kao prava pjesma.  Među prvima u studio su ušli The Four Seasons, Jan and Dean, The Shirelles i John Bubbles.

 

 

Svi oni su „jingle“ snimili u svom stilu i naslonili ga na neki od svojih već dobro znanih hitova. Uspjeh je bio zajamčen baš kao i uspon pjevača na rang liste pa su se projektu „Swing The Jingle“ s pjesmama od minute i pol – kojeg je naravno omogućila i distribuirala Coca-Cola – pridružili Roy Orbison, Tom Jones, Wayne Fontanta and the Mindbenders, Petula Clark, The Coasters i The Supremes. Ray Charles i Aretha Franklin su pak 1966. snimili duet koji je Rayu – kao autoru skladbe – donio i prestižnu nagradu.  Coca-Cola je očito postala i jamstvo za glazbeni uspjeh pa se kompaniji javljaju mnogi vrsni pjevači koji su željeli svoj dio novog marketinško-glazbenog kolača. Coca-Cola nakon golemog uspjeha kampanje, slogana i „jinglova“ 1969. uvodi novi slogan „It’s The Real Thing“ (to je ono pravo) kojemu svoj glazbeni obol daju James Brown, The 5th Dimension, Moody Blues,  Tommy James and the Shondells…

 

 

 

 

Poznati hitovi mnogih zvijezda pop i rock scene našle su se također uključene u reklamne kampanje Coca-Cole a među njima i „Lola“ The Kinksa, „Coconut“ Harryja Nilssona, „Little Saint Nick“ Beach Boysa, „Bring Me Sunshine“ Williea Nelsona, „Give A Little Love“ – skladba Paula Williamsa pozajmljena iz filma „Bugsy Malone“…

 

 

„Brak iz interesa“ kako su ga neki nazivali bio  je itekako isplativ za obje strane. Prema istraživanju iz 1968. zahvaljujući „jinglovima“ popularnost Coca-Cole među mlađom publikom porasla je za četrdesetak posto ali također pokazala da su jedno i pol minutni „jinglovi“ u samom vrhu zahtjeva za emitiranje na radijima. Stotine tisuća promotivnih singlova koji su podijeljeni na nagradnim igrama Coca-Cole, bili su dodatno jamstvo uspjeha.

 

 

Najpoznatija od svih reklama snimljenih za promociju Coca-Cole – ali i dokaz njene povezanosti s pop-kulturom – je „I’d Like To Buy The World A Coke“ koja je kasnije nastavila život kao  „I’d Like To Teach The World To Sing“ u izvedbi New Seekersa. Radijski jingl kojeg su napisali britanski autori Roger Cook i Roger Greenaway snimljen je 1971. u produkciji Billa Davisa i izvedbi Hillside Singers. Pjesmica je krenula u radiofonsku distribuciju ali  nije prošla najbolje. No kad je na istu glazbenu temu snimljen i televizijski spot zbog golemog zanimanja i zahtjeva publike uskoro je pjesma morala biti objavljena kao singl. S novim tekstom dospjela je na prvo mjesto britanske rang liste najpopularnijih  i američki Top 10 te, iako ju izravno nije promovirala, donijela golemu reklamu Coca-Coli.   Posebnu pažnju rock publike privukla je pak 2007. reklama s glazbom Jacka Whitea i skladbom „What Goes Around (comes around)“ .

 

 

Coca-Cola je prisutna i u hrvatskoj glazbi. Primjerice, 2005. bila je glavni sponzor ponovnog okupljanja kultnog Bijelog dugmeta te oproštajnih koncerata  u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu pred više od dvjesto tisuća gledatelja. Prihvativši se pak početkom 2008. pokroviteljstva „teatarske“ turneje kojom je Gibonni sa svojim sastavom vrsnih glazbenika i respektabilnih gostiju promovirao dvostruki koncertni album „Acoustic/Electric“, Coca-Cola je  svojim bojama obojala i najveću hrvatsku pop-rock zvijezdu te dala pečat najboljoj turneji te sezone. Kompanija je i u kasnijim godinama ostala sponzor brojnih glazbenih projekata (među recentnijima, albuma globalno već prepoznatog dvojca Hojsak i Novosel), velikih glazbenih i kulturnih događanja poput „Špancirfesta“, velikih koncerata i turneja. Naravno i Gibonnija kao sponzor njegove turneje „Toleranca“ 2011. podržavajući ga i kao glazbenika ali i kao humanitarca te UNICEF-ovog veleposlanika dobre volje.