U već impresivnom nizu vinilnih reizdanja Croatia records (a riječ je remasteriranim snimkama s originalnih vrpci otisnutima na 180 gramskom vinilu u boji)red je (ponovo) došao na Električni orgazam. Ovog puta na dvostruki album „Zašto da ne!“ izvorno objavljen 1994. na etiketi PGP RTS. Riječ je o studijskom projektu koji je uslijedio nakon „Letim, sanjam, dišem“ iz 1988. godine te albuma „Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horor rok“ (kombinaciji studijskih i živih snimaka)objavljenog 1992.
Dvostruko vinilno izdanje upravo zbog LP formata zaslužuje i dodatno pažnju kao izniman grafički/likovni poduhvat jer je „omot“ po Giletovoj ideji stripovna ilustracija Leonida Pilipovića; stripera ali i gitariste najprije Džukela a potom Goblina.
Album otvara „Keine Macht Den Drogen“ koja kao da je došla s boxa garažne psihodelije „Nuggets“ (ili kao prvi susjed “Vjernog psa” Termita) , nabrijani pankoidni brzac za kojim slijede ništa energetski slabija „I D J S“ s Giletovim vokalom koji priziva i režanje hard core/black metala i krautrock. „Nikog više ne čekam“ je broj s reskim gitarama i Bananim slajdom koji daje notu garažnog bluesa, „Ja sam sasvim normalan“ s repetitivnim riffom iz sazviježđa je Stonesa i srodnih bandova iz šezdesetih dok je himnička naslovna „Zašto da ne!“ otvorena i vođena upečatljivim gitarskim wahom i začinjena solom.
Druga strana prve vinilne ploče počinje s „Kažu mi da te vratim mami“: novovalnim poletnim brojem s odličnim riffom i zaraznim refrenom. „Daj mi sklonište“ nastavlja s punkerskom gitarskom brijačinom uz podršku Hammonda no „Ovaj put je tvoj“ mijenja raspoloženje u pravcu elizabetinskih rock balada (poput „Lady Jane“ ili elemenata baroknog popa po recepturi Georgea Martina). „Dajem ljubav“ vraća se u prostor napaljenih brzaca a „Spojimo se sad“ vješto koristi elemente funka možda nadahnute i Isaacom Hayesom (zašto ne i Dinom Dvornikom?). Prvu ploču zaključuje „Prljava mala djevojčica“: dojmljiva minijatura s Giletovom gitarom i vokalom.
„Moj je život paranoja“ uvodi u drugu LP ploču kao još jedna žestica i „posveta“ garažnim šezdesetima. „Oslobodi se ( u krugu svetlosti)“ naslanja se na reggae dok „Da si tako jaka“ (s knopflerskim gitarskim stilizacijama), „Ti me opet zoveš“, vodviljska „Skloke ploke flonge“ ponovo ulaze u zarazno melodiozni zabran El Orgu tako milog rocka šezdesetih. Zaključni broj na C strani dupljaka je „Rasipam se“ kao odlična konstrukcija bowizama i novovalnog art-rocka osamdesetih. Dvostruki album rastresitog materijala pokazuje da se Gile i družina savršeno snalaze u svakom stilskom iliti žanrovskom predlošku.
Zaključna strana dvostrukog albuma „Metadonskom terapijom“ (jednim od onih općih mjesta u diskografiji Orgazma koji je trajno žareći broj rocka a la El Org) tome je novi dokaz kojeg osnažuje i slijedeća „Prestani“. Obdarena je naime reskim akcentiranjima Bananine solo gitare kakve ćete naći i kod rockera sedamdesetih dograđenima na podlozi Hammonda. Ujedno i s pozadinskim vokalima u refrenu (u kojem se pridružio Cane i Manja Đorđević). U skladbu „Jak kao kamen“ uvodi eksplozivan gitarski riff a gura u petu brzinu gitarski solo Dejana Radisavljevića Rola. „Halucinacije“ te „Huni i Avari nadiru“ (u kojima su didžiridu, kineska violina i drombulje koje sviraju Čavke, Banana i Gile) rasni su komadi psihodelije kao i „Sijaj kao novo sunce“ (u prvom dijelu s primislima na znamenitu drugu stranu albuma „Abbey Road“).
Album „Zašto da ne!“ snimili su Gile, Banana, Švaba i Čavke kojemu je to bio i posljednji album s El Orgom. Ono što ovaj sjajni dvostruki album (koji je logičan bliski rođak albumima „Lišće prekriva Lisabon“ i „Distorzija“) čini još zanimljivijim je činjenica da bi da je objavljen i danas kao friško studijsko izdanje, bio jednako aktualan kao i prije puna tri desetljeća! Jednom riječju – izvanvremen i sjajan.
