Ambiciozni diskografski projekt „Đorđe Novković – Hitmaker“ Croatia recordsa dobio je još dvije vraški zanimljive „ekstenzije“. Jer u pretprodaji je vinilno 180 gramsko izdanje (s pripadajućom knjižicom) albuma otisnuto u zlatnoj boji. Na albumu se, naravno, nalazi deset velikih domaćih hitova snimljenih u Abbey Road Studiju u Londonu i Croatia Records Studiju u Zagrebu. Vlatko Stefanovski je pak Đorđeve skladbe obradio na svoj način i dao odličan instrumentalni album.
„Hitmaker“ opravdava svoj naziv jer su skladbe „Zora je“, „Nada“, „Žuta ruža“, „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Virujen u te“, „Južnjaci“, „Prva noć sa njom“, „Takav je život“ i neizostavni „Stari Pjer“, ne samo opća mjesta domaće zabavne i pop glazbe te šansone već gotovo pa „javne glazbene površine“.
Onu posebnu vrijednost skladbama koje su snimili negdašnji suradnici i izvođači Neda Ukraden, Željko Bebek, Gabi Novak (čija je izvedba i njena posljednja snimka), Zdravko Čolić, Vlado Kalember, Severina i Mišo Kovač te – u cover verzijama – Mija Dimšić, Petar Grašo i Boris Novković – daje sudjelovanje Royal Philharmonic Orchestra te čak 29 hrvatskih instrumentalista te novi aranžmani koji su osigurali vrhunski „face lifting“ vremešnim Đorđevim zgodicima.
U vrijeme kad su oni harali rang listama – priznajem – bili su mi istoznačnica za zabavnu glazbu na koju sam uglavnom (kao i svi s druge strane demarkacione linije koja je razdvajala „zabavnjake“ i „rokere“) držao konfekcijskom „komercijalom“. Naravno, odavno mi je jasno da je to bilo krivo jer riječ je o odličnim skladbama koje su sad bljesnule u novim aranžmanima i izvedbama. Primjerice „Nada“ sa sjajnom Gabi te Bebek u baladi „Žuta ruža“ te „Južnjaci“ s Čolićem i Mišina „Ostala si uvijek ista“dramatičnim aranžmanima (u kojima je i zvuk negdašnjih festivala iz njihovog zlatnog doba) podignute su u nove visine. „Takav je život“ u izvedbi Borisa Novkovića raskošan je pak broj s elementima chamber popa šezdesetih (poput znane „Eloise“) križanog sa elementima tada kurentne meksikanske glazbe a „Stari Pjer“ s Miom Dimšić ulazak u svijet Georgea Martina.
Da je riječ o „zlatnom grumenju“ domaće šlageristike pokazao je i instrumentalni album Vlatka Stefanovskog “Guitrar Sings”. On je naime svojom raspjevanom gitarom zamijenio izvorne vokalne dionice unijevši u njih dio svoje poetike i sviračke čarolije. Posebice u skladbama poput „Nada“, „Ostala si uvijek ista“ i „Prva noć sa njom“ (koje kao da su doletjele s albuma Camela) mahom na tragu instrumentalnih etapa iz suita prog rockera.
