Nemoguće je preskočiti diskografiju domaćih zvođača iz šezdesdetih sa singl i EP ploča. Razlog više je što su se skladbe sa singlica i EP-jeva kasnijih godina pojavili i kao vinilna odnosno CD dugosvirajuća izdanja.
Među njima je bio i album „16 originalnih snimaka (1962 – 1966)“ Matta Collinsa (Karla Metikoša) na kojem su se našle snimke iz pariškog Philips Studija „Nobody But You“ i „She’s Not You“ (1962.), skladbe objavljene 1964. na Jugotonovim dvama EP-jevima („Sick And Tired“, „Just A Lonely Man“, „Be My Baby“, „What’d I Say“, „Lucille“, „Don’t Say Goodbye“, „Hey Hey Hey“ i „Money“) te koncertni zapisi iz 1966., nastali u atenskom Hiltonu („Blueberry Hill“, „Memphis“, „Bring It On Home To Me“, „Take A Chance“, „Kansas City“ te „Little May“). Popis pjesama rječito govori o Collinsovoj fasciniranosti rock and rollom pedesetih. Ipak njegove jugoslavenske turneje 1964. i 1965. uz Crvene koralje, Delfine i Bijele strijele bile su „apdejtane“ kao VIS-ovima potpomognut podsjetnik na rock and roll kojeg se desetljeće ranije nije moglo ćuti na domaćim prostorima.
Karlo Metikoš je do tada kao Matt Collins već doživio golem uspjeh te – posebice singlom „Ritam kiše“ (prepjev „Rhythm Of The Rain“ je za francuskog diskografa snimljen kao „En ecoutant la pluie“) – u Francuskoj doista bio blizu tadašnjih zvijezda poput Johnnyja Hallydaya; mega popularne frankofonske inačice Elvisa Presleya. Konačno, u Pariz je Karlo stigao sa vlastitom glazbenom prtljagom: rock and rollom Fatsa Dominoa, Billa Haleya, Elvisa, Little Richarda… Nakon prvih početničkih nastupa u zagrebačkom „Varieteu“ – toj odskočnoj dasci za sve estradne karijere, a potom i lokalnim plesnjacima gdje je mladu publiku fascinirao ali i zapanjio svojim izvedbama kasnijih rock and roll standarda, pridružio se grupi/kvartetu Regal. Oni su pak uvođenjem električne gitare i ritam sekcije bili do tada neviđena kombinacija vokala na tragu doo-wopa i rock and rolla. No 1960. nakon solističkih nastupa klubu Mediteranee u Poreču a onda i u Pakoštanu gdje nastupa pred turistima pristiglim sa Zapada, ohrabren sjajnim reakcijama odlazi u Pariz. Polako se i mukotrpno probijajući s nastupima u američkim klubovima izbrusio je svoj rockerski repertoar da bi 1962. prošao na audiciji za novog privremenog pjevača i pristupio popularnoj ye-ye grupi Les Chaussettes Noires. Matt Collins je razmjerno brzo dobio gaže u najboljem pariškom rock klubu te, što je još važnije, i počeo snimati. Za Philips koncem 1962. uz studijske glazbenike snima „She’s Not You“ i „Nobody But You“ s Elvisovog repertoara koje se tek godinama kasnije nalaze na Jugotonovom albumu „16 originalnih snimaka“. No nastupnim EP-jem s prepjevom „Ritma kiše“ (izvornog broja američke grupe The Cascades) postiže uspjeh pa dobiva priliku za još jednu EP ploču. Ovog puta uz prepjeve se našla i Collinsova debitantska „Porqui“. Nakon nesuglasica i prekida s menadžerom ali i zbog želje da piše svoje autorske pjesme, povratak u Zagreb se činio kao pametna odluka.
Na turnejama slijedeće dvije godine – uz pratnju zagrebačkih Delfina, Bijelih strijela i Crvenih koralja – Metikoš počinje uspješnu drugu fazu karijere. Nastavljenu i nastupima u prestižnim hotelima po Africi s pratećim bandom Afričkim korpusom u kojem su bili i kasniji bitni sudionici hrvatske glazbene scene: Branko Bulić, Marko Mlinarić Trooly , Miroslav Sedak Benčić… Slijedila su 4 EP-ja sa standardima rocka te autorske skladbe nastale u suradnji s tekstopiscem Ivicom Krajačem i prisutnost na festivalima u Zagrebu i Opatiji. Autorske skladbe „Znat ćeš“ i „Tamara“ – s Arsenom kao tekstopiscem – bile su hitovi dok su live snimke iz atenskog Hiltona 1966. bile vjerodostojan pokazatelj energije Metikoševih izvedbi i Afričkog korpusa.
