U nizu odličnih remasteriranih reizdanja na vinilu Croatia records je objavila i drugi album Hladnog piva „G.A.D“. Izvorno objavljen na CD-u 1995. album je sniman u studiju Digital a – osim pohvala kritike – pratile su ga i zamjerke. Mile Kekin je kasnije tvrdio da „album zvuči kilavo i tanušno“. No i on je pohvalio snimak vokala i odnose instrumenata. Bio je to prvi album u kojem je bas gitaru „preuzeo“ Hadžo; najodgovorniji za snimanje u Digitalu.
Za razliku od dijela kritičara i Mile Kekina, u recenziji koju sam tada pisao u Slobodnoj Dalmaciji napisao sam da je album bio dobro produciran te “zaokruženiji i ubojitiji od prvijenca“. Danas bi možda dodao da je ipak bio manje energičan od tadašnjih paprenih živih nastupa banda no unatoč tome sve njegove negdašnje vrijednosti u danas su očite.
U prvom redu vokal i tekstovi/teme albuma u rasponu od urbanih vinjeta, ciničkih (političkih) opaski, bilješki s urbanog ruba do ironičnih društvenih komentara. Remasterirano reizdanje i dalje potvrđuje da je i „omekšano“ Hladno pivo imalo (punkerske) jednostavne gitarske baraže, eksplozivan ritam u speedu te „neprijeporan osjećaj za pitku i zaraznu melodiju“.
Album je stoga dao niz hitova i odličnih brojeva poput „Sedme noći“ (s iznimnim tekstom), skladbe koje seciraju tadašnji hrvatski politički i sociokulturni prostor (poput „Moralne dileme vlasnika BMW-a“, „Diznilenda“, „Tamburaša“, „Rigoletta“, „Šank“…te vješto posvojene covere. Bilo da je riječ o obradi šlagera „Bila je…“ te country-bluegrass – gospel evergreena „Will The Circles Be Unbroken“ odrađenog “na amfetaminima”.
Mada se album uklopio u sezone „obnove“ punka s one strane Atlantika i uspješnim projektima Green Day i Offspring, Hladno pivo je pokazalo da brodi svojim putem kao punokrvni i samosvjesni rock band.
