Na današnji dan 26. lipnja 1965. singl „Mr. Tambourine Man“ The Byrdsa dospio je na porvo mjesto američke rang liste. Zanimljivo je da je to jedina pjesma Boba Dylana koja je zasjela na vrh.
„The Byrds su kao glazbene osobnosti bili neponovljivi gradeći ugled i ime na zvuku koji je bio lijep i zanimljiv kao malo što u rocku“, napisao je kritičar Len Lauk.
The Byrds su doista bili nedvojbeni pioniri nekoliko ključnih žanrova koji su udarili pečat ne samo glazbi šezdesetih već i rocku uopće. Nakon što su nadahnuti Dylanom te Beatlesima (jer nakon albuma „A Hard Days Night“ Roger McGuinn je oduševljen Harrisonovom svirkom nabavio Rickenbakerovu „dvanaesticu“ a kasnije i model 370/12 s tri pick-upa koji postaje zaštitni znak njegova jangle tona) na albumu prvijencu 1965. skovali novi žanr folk-rocka a trolistom albuma snimljenim od 1966. do 1968. ispisali su jednu od najznačajnijih pjesmarica (američke) rane i zrele psihodelije. Najprije začete albumom „Fifth Dimension“ kojeg je 1967. naslijedio „Younger Than Yesterday“ a potom 1968. s „The Notorious Byrd Brothers“.
Prvijenac „Mr Tambourine Man“ najavljen istoimenim singlom s obradom Dylanove pjesme, objavljen je 21. lipnja 1965. predstavivši karakterističan McGuinnov gitarski zvuk te troglase Davida Crosbyja, Genea Clarka i Rogera/Jima McGuinna. Album se s obje strane Atlantika popeo na Top 10 uz pohvalne kritike te, što je važnije, prepoznavanje pionirske fuzije folka i rocka. Ili, kako je to pisao kritičar Billboarda – „… „The Bells Of Rhymney“ ogledni je primjer nove interpretacije folka“. U New Musical Expressu su bili još izravniji tvrdnjom da The Byrds „izgledaju poput rock grupe no doista su odličan folk ansambl. Svoje žičane instrumente sviraju iznimno vješto uz rock-steady bubnjeve a k tome i jednako dobro uklopljene vokale… Kao prva grupa koja je premostila jaz između folka i rocka, zaslužili su biti pobjednici“. Album je naravno pogurao hit singl „Mr. Tambourine Man“ no svih dvanaest brojeva je bilo jedan drugome do uha. Bez obzira bila riječ o nadahnutim čitanjima Dylana (a osim singla tu su bila još tri broja: hit „All I Really Want To Do“, „Spanish Harlem Incident“ i „Chimes Of Freedom“), Petea Seegera i Jackie DeShannona („Don’t Doubt Yourself, Babe“) ili pak o autorskim skladbama Genea Clarka. Posebice „I Knew I’d Want You“, „I’ll Feel A Whole Lot Better“, „Here Without You“ te rockerskije „It’s No Use“ sa slutnjom nadolazeće psihodelije.
