Dobar Zwouk se daleko čuje

ZWOUK

Čuvar ptica

Dallas

****

Zwouk je vraški zanimljiv projekt bezgrješnog spajanja kantautorske poetike i banda s odličnim glazbenicima te – ako ćete – stare rockerske vode, vokala koji cima žice novog vala te elemenata world musica.

Uvodno „Vreme“ je na pola puta između klavijatura i gitara – moglo bi se reći –  nadahnutih američkim Jugom i sporovoznog „baladnog“ rocka po  mjeri Vučka kao singer-songwritra sedamdesetih ili faca poput Chrisa Reae. Dakako uz začin world  musica koji je vječno prisutan u opusu Ivice Vučka. Prvi broj albuma tako udara temelj albumu mekih srastanja „tradicionalnih“ sazvučja rocka i kantautorskog iskaza jer „Ulici“ glavni pečat daje razigrana blues-rock gitara i „južnjačke“ orgulje uz Vučkov vokal koji je pak bliži novovalnim standardima (i Milanu Mladenoviću) nego li hard-rockerima iz mainstreama. „Čuvar ptica“ je pak rock and roll brzac u refrenu no s uspjelim posvajanjima diskretnih ska obrazaca u „podlozi“ i (opet) zamjetnih etno začina u puhačkom umetku a „Radnička“ udaraljkama i basom razigrana tema. I ona s odličnim gitarskim sitnovezom i mrvama etnoa.

„Crvena“ je povratak na Reain ili J.J.Caleov lijeni laid back uz moćni refren i dominantnu gitaru a „Reči“ i „Cukar“ zanimljivi iskoraci prema sporovoznom reggaeu s balkanoidnim saksofonskim umetcima  i „rokerskom“ nadgradnjom.   „Siva vrata“ s gugutavim basom „atmosferska“ je balada, „Palestina“ world musicom oplahnuta  laganica  a zaključna „Misli na mene“ – kao i uvodni broj albuma – nova stilizacija u kojoj srastaju elementi etnoa i rocka.

Zwouk / Ivica Vučko je svakako zaslužio palac gore!