GARAGE IN JULY
Štala!
Dirty Mojo Records
****
„Prljavi“ garažni rhythm and blues s primislima i na Dr Feelgood u temama poput „Going Back Home“ u uvodnoj „Ne govori da me znaš“, pankoidni brzac a la Stooges „Muzici po guzici“ – i on s „usnjakom“ kao svojevrsnim zaštitnim znakom – te znakovita „Za Iggyja!“ otvorena „sudbinskim“ riffom primjerenim i ranim Sabbathima… i eto nas u žanrovskom teritoriju u kojem se Garage In July sjajno snalaze. Posebice na koncertima čemu je dokaz live album „Štala!“ snimljen u klubu Epic tijekom Blues-Rock Festivalu u Osijeku.
Naravno domaći bliski žanrovski rođaci su bili i ostali i Partibrejkersi i Majke no kao i svaki od spomenutih bandova Garage In July ima svoju osobnost. Jer, riječ je ipak o različitom lišću iste žanrovske grane. U kojoj je jedan od sastojaka i rasni garažni blues kakvog možete čuti i kod Jon Spencer Blues Explosiona ili bandova poput Boogie Beasts a koji će bljesnuti u „Ostat ću mlad“. Zanimljiva je svakako i neobična „zavičajna“ pjesma o rodnoj Baranji -„Reno 4“ u kojoj nema ni trunka zavičajnog folklora već „samo“ upečatljivog teksta uz rasnu „brijačinu“. A takav je i „prljavi blues“ „Od zemlje do bola!“ na tragu Bareta i Plaćenika u zaključnom broju s A strane. Drugu pak otvara žestoki garažni blues-rock „Teretnjak“ za kojim slijedi zanimljiv naklon prema ranim Stonesima i riffovima Keitha Richardsa (i utjecajima poetike Gorana Bareta) u paprenoj „Veneri“ na koju se pak logično tematski naslanja pankoidna minijatura „Imaš li strasti“. Finale albuma donosi podugačku „Sebe ugasiti blues“ s kratkim no upečatljivim tekstom o borbi s vlastitim demonom. Riječ je o sjajnom „sporogorećem bluesu“ s odličnom gitarom Marka (Rick July) Bagarića i usnom harmonikom pjevača/gitariste Bojana (Jim July) Đorđevića odnosno o broju koji se postupno pretvara u još jednu energetsku bombu (doduše s odgođenim paljenjem).
„Štala!“ je najbolja moguća pozivnica za svaki budući nastup baranjskih „garažnjaka“!
