Što očekivati na In Musicu uz nastup The Nationala? Pa, promociju i sjajnog albuma. Jer i devetim albumom „First Two Pages of Frankenstein“ miljenici domaće alter-rocku sklone publike The National nisu ni mrvu otklizali sa dobitne trase kojom – bez ijednog slabog albuma – brode još od 1999. godine. Vječno skloni mutacijama bez gubitka osobnosti i ovog puta su, unatoč teškom razdoblju kroz koja je prolazio band i njegovi članovi, snimili izniman album. On doduše zrcali dio tih trauma no, kako to u ispovjednom tonu veli Berninger u „Tropic Morning News“ (skladbi koja ima najviše izgleda kao hit singl) , o svim osobnim patnjama kroz koje je prošao želi glasno progovoriti. I progovorio je u melankoličnim brojevima u kojima se oduvijek The National sjajno snalaze. Katarza? Naravno.
Uvodna „Once Upon The Poolside“ s isposničkim klavirom ovijenom koprenom sfumatoznih sintova i pozadinskih vokala odrađena je s gostom Sufjanom Stevenson kao sjajna emocijama nabijena ambijentalna laganica. „Eucalyptus“ se lagano šulja za njom kao tipičan komad osebujne snene indie americane s praskavim gitarskim naglascima i uletima, kojom su The National i stekli ime. „New Order T-Shirt“ je indie folk tema ispod koje ključa užurbana ritam sekcija tvoreći (kao u „Tropic Morning News“ ) onu tako dobro znanu zvučnu tapiseriju kolektivnog nenametljivog muziciranja a „This Isn’t Happening“ – u kojoj se kao gošća harmonijskim vokalom priključila Phoebe Bridgers, prvorazredna balada s gotovo „vangelisovskim“ sintovima u podlozi.
Sretan zagrljaj elektronike i akustičnih glazbala (posebice u brojevima poput „Alien“, „Grease In Your Hair“ ili minimalističkoj indie-folk temi „Ice Machine“), izniman osjećaj za dramu u temi koja logično raste te sjajne vokalne harmonije akcentirane gitarama – ili najjednostavnije rečeno, savršeno poigravanje istorodnim fino nijansiranim i bogatim glazbenim teksturama – jedno su od glavnih obilježja albuma. Melodije su očaravajuće no nema tu „jurišnih“ brojeva koji se grade oko kakve zarazne dionice već pažljivog slaganja zvučne slike teksturama, atmosferom i emocionalnim nabojem; sveprisutnim u vokalu Matta Berningera. Gostima Phoebe Bridgers i Sufjan Stevensu se u klavirom pogonjenoj rasplinutoj laganici „The Alcott“ – odličnom duetu s Mattom pridružila – i Taylor Swift. „Your Mind Is Not Your Friend“ – nova uspjela kolaboracija s Phoebe Bridgers čarobna je pak stilizacija klavirskog valcera usporenog do bioritma gmaza u hladnjaku – a zaključna „Send For Me“ još sporijeg puzećeg ritma. Naprosto skladba sastavljena od same emocije.
„First Two Pages Of Frankenstein“ je, ako ne najbolji, svakako u vrhu ukupne diskografije The National; album benda koji mada naizgled ne donosi ništa novoga čega se već nisu dotakli, zvuči sjajno, svježe i iskreno kao i na početku karijere. S novim setom pjesama koje pokrivaju teme ljubavi, traumatičnih gubitaka, beznađa… no lišene patetike već iskorištene za poniranje do najfiniji emocionalnih žica iskazanih više no uvjerljivo i tekstom i glazbom. Stoga bi bio preavi zločin propustiti ih na In Musicu.
