ELEKTRIČNI ORGAZAM
Kako bubanj kaže
Croatia records
*****
Srećom postoje albumi koji ne samo da su dobro ostarjeli nego (mi) danas zvuče bolje nego li u vrijeme izvornog objavljivanja. „Kako bubanj kaže“ je svakako jedan od njih. Pisao sam u „realnom vremenu“ o svim albumima Električnog orgazma i pratio njihove diskografske mijene, stilske pomake i – nesumnjivo – autorsko i izvođačko sazrijevanje. Neki su mi albumi bili izvrsni a neki pak osrednji no kad je Croatia records 2019. objavila box sa svim albumima koje sam – mada sam ih dobro znao – ponovo preslušao redom nastanka, kao da mi je netko skinuo krmelje s očiju. Bio sam i ostao vječni fan „Distorzije“, pa i „Chansones…“ no pravo iznenađenje mije donijela „Kako bubanj kaže“. Jer nije samo riječ o vraški značajnom albumu u ukupnom opusu Električnog orgazma već i o albumu koji i kao samosvojan „entitet“ i danas zaslužuje samo najviše ocjene.
https://youtu.be/LARimkIogMQ?si=FMJC0E7TpHuT8SX5
Uvodni naslovni broj stiže kao pismo o namjerama odnosno kao ultimativni dokaz da El Org nije ni punk ni post punk band već rock grupa uronjena u bolju prošlost i sadašnjost (jer riječ je o prvoj polovini osamdesetih) rocka. Utjecaj Rolling Stonesa (kao glazbene Arijadnine niti koja se provlači kroz album) očit je, no puhači bi mogli biti i na tragu E Street Banda u brojevima poput outra u „Glory Days“ ili Grahama Parkera s Rumourom. Instrumentalni dio donosi odličan southern rock groove dok je ona uvodna gitara još dalji korak unatrag prema šezdesetima. „Klinci traže zabavu“ građena je oko riffa a la Stones no skockana po senzibilitetu (retro) rokerskih osamdesetih s ambicioznim instrumentalnim dijelom.
https://youtu.be/_DsnE-6wp84?si=1OKGECHhEaIJd1uK
Takva je i reggae/ska stilizacija „Pričam o tebi“ kao eho britanskog Two Tone pokreta sa Selectorsima, Specialsima, Madness…dok je zaključna tema na A strani „Ja želim promene (Baby, Baby, Baby)“ basom pogonjen i funkom (na tragu poznog Clasha ili pak Big Audio Dynamite) okađen broj baš „na ti“ s globalnim kurentima. Drugu stranu vinila otvara koprenasta lijena „Fras u šupi“ s nadrealnim tekstom i natruhama garažne psihodelije dostojne Love. Na takvom je tragu i snena „Beograd“ s upečatljivim klavijaturama (još jedan danak osamdesetima), saksofonskim akcentima te solom (još jednim očitim znakom želje za stilskim pomacima) i zaraznim refrenom. Sjajnu „Skamenjen“ s Giletovim „histeričnim“ vokalom vozi bas uz odlične gitarske ulete te preplete klavijatura i pozadinskih vokala. Očitih posebice u furioznoj gotovo hendrixovskoj završnici broja sročenoj slaganjem bržih i smirenijih „stavaka“. Zaključna skladba izvornog vinilnog albuma „Volim te“ na tragu je lijenog standarda Velvet Undergrounda „Femme Fatale“ s rastom prema finalu kao idealna „točka na i“ sjajnog albuma. Albuma koji bi da je premijerno objavljen i danas dobio najveće moguće ocjene.
https://youtu.be/hlcrkV_oBUs?si=q-T5b4KOOnmd2l8v
