Reizdanjem odličnog albuma Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International iz 1976. Croatia records nastavlja već impresivni serijal novog objavljivanja esencijalnih izdanja iz svog kataloga. Izdanja koja stižu na vinilu uz – kako je već uobičajeno – download karticu za preuzimanje mp3 verzije pjesama koje je u studiju Croatia records remasterirao Goran Martinac. Naravno, izdanje prati i prigodna knjižica s tekstovima Aleksandra Dragaša, Petka Kantardžijeva – Mlinca (ton majstor u Jugotonovom studiju i snimatelja albuma) i Dubravka Majnarića, razgovor s Josipom Lisac te fotografije Ivana Balića i Aleksandra Vukašinovića.
Album je nastao na nagovor Karla Metikoša i Boška Petrovića kojem su se u njegovom BP Convention (s Dičićem, Mavrinom, Sadikovićem…) u big band formatu priključila prvoligaška domaća imena jazza poput Depola, Domića, Fidryja, Sedaka-Benčića te itekako ugledni strani prijatelji: Art Farmer, Clark Terry i Ernie Wilkins. Ako je sjajnim albumom „Gabi Novak In Concert – Jazzarella ZKM 2009“ Gabi izvedbom jazz i jazzy standarda pokazala gdje su korijeni njene karijere, izbor jazz standarda i suradnja s prvoligaškim imenima jazza pod Boškovom paskom, za Josipu Lisac je bio riskantan skok u „nepoznato“. No samo žanrovski jer Josipin vokal u godinama kad je nastao „Dnevnik jedne ljubavi“ ali i produkcija rock opere/mjuzikla „Gubec-beg“ bio je naprosto izniman. Lišen afektacija kasnijih godina, emocionalan poput onih čudesnih festivalskih izvedbi na početku solo karijere (s pjesmama Dedića ili Runjića) i savršeno sljubljen s izabranim jazz standardima i evergreenima.
Stoga su i tako opća mjesta i javne glazbene površine o koja su se očešali mnogi – poput „Ljudi (People)“, „Nešto (Something)“, „Jučer (Yesterday“) ili pak Krajačevi prepjevi hitova Steviea Wondera i Billa Withersa – besprijekorno posvojeni. Naravno uz sjajne aranžmane koje potpisuju Miljenko Prohaska, O zren Depolo i Krešimir Oblak te nadahnutu svirku Boška i „jataka“. Zapravo, Josipa je na albumu pokazala da se jednako dobro snalazi u skladbama poput „People“ u kojima je ljestvicu tako visoko podigla Barbara Streisand, u velikim jazzy baladama poput „My Funny Valentine“, pop-rock standardima Beatlesa (koje su u to vrijeme već snimile brojne pjevačke zvijezde poput Sinatre) ali i u biserima soula kao što su Wonderova „Ti si sunce mog života (You Are The Sunshine Of My Life)“, vječna “blue eyed memhis soul” zimzelen Dusty Springfield „Čovjek s tisuću mana (Son Of A Preacher Man)“ ili nadahnuto aranžiraoja jazzy gruvastoj „Nema sunca (Ain’t No Sunshine“).
Najkraće rečeno, album „Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International“ uz kultni „Dnevnik jedne ljubavi“ te prvi album s festivalskim zgodicima objavljen u boxu „Antologija“ (bilo bi ga odlično imati kao posebno vinilno reizdanje), reprezentativan je zgoditak u Josipinoj diskografiji.
