Obilježavajući obljetnicu smrti Elvisa Presleya (podsjetimo, preminuo je 16. kolovoza 1977.) objavljen je prigodni dvostruki albumi (ili peterotomni CD box) nazvan „Elvis Memphis“. Naravno, riječ je o 111 brojeva koji su snimljeni u Memphisu. Njih 88 je – dkale sve osim ranih snimaka iz Sun studija – ponovo remiksao veteran producent/snimatelj Sun Recordsa Matt Ross-Spang očistivši snimke od kasnijih dosnimavanja, gudača, orkestracija, pozadinskih vokala… koja su se mahom odvijala bez prisutnosti Elvisa. Preciznije, riječ je o snimkama iz Sun Records, American Studija, Staxa te u njegovom domu u Gracelandu.
Je li riječ o još jednom kramarenju na neugaslom mitu o kralju rock and rolla? Jer, nakon Elvisove smrti objavljeno je nevjerojatnih 115 posthumnih kolekcija hitova te čak 30 box setova. Ipak nije. Naime ovog puta osim Elvisa kao glavnog glumca u jednako važnoj ulozi nalaze se i doista kultna studija Memphisa. Kultna? Točno jer u Memphisu i tamošnjim studijima u kojima su još od polovine pedesetih snimani mnogi nezaboravni albumi rock and rolla, bluesa, soula… naravno, i Elvisa Presleya.
Valja – kao i u slučaju svake priče o Elvisu – krenuti sa studiom Sun recordsa u kojem su snimana znamenita izdanja pionira bluesa, rhythm and bluesa, rockabillyja, countryja i rock and rolla (Howlin’ Wolfa, BB Kinga, Elvisa, Jerryja Lee Lewisa, Johnnyja Casha, Rufusa Thomasa, Carla Perkinsa…). Tu je također legendarni Staxov studio. Potonji bivši „dom“ Otisa Reddinga, Rufusa i Irme Thomas, Isaaca Hayesa, Staple Singersa, Alberta Kinga… ; studio u kojem je sedamdesetih snimao i Elvis. Smješten na adresi McLemore Avenue (znanoj i po istoimenom albumu-hommageu Beatlesima i „Abbey Roadu“ Booker T & MG’s-a, tamošnjeg „kućnog benda“) danas je preuređen i dograđen u muzej. No u Memphisu su i Royal Studios iliti negdašnja baza Hi Recordsa Ala Greena koji je tu snimio naramak vječnih brojeva i albuma početkom sedamdesetih, kućnog Hi Rhythm banda i, naravno, producenta Williea Mitchella. Ili, ako ćete, studio u kojem i u „novo doba“ snimaju face poput Roberta Planta ili Keitha Richardsa. I kroz Ardent studios su tijekom pedeset godina postojanja prošli mnogi stari i mlađi velikani: Sam & Dave, Isaac Hayes, Staples Singers, Leon Russell, Bob Dylan, Led Zeppelin, James Taylor, ZZ Top, R.E.M., George Thorogood, Allman Brothers, Stevie Ray Vaughan, White Stripes, Cat Power, The Raconteurs…
Na najužem popisu velikih značajnih studija je i American Sound Studio; i on kao i mnogi drugi danas na novoj lokaciji. Podsjetnik na mali stari studio kojeg je osnovao producent Lincoln Chips Moman (jedna od viđenih faca i u povijesti etiekte Stax) je zapanjujuća brojka od 120 ploča snimljenih u American Sound Studios koje su dospijele na rang liste. Među brojnim hitovima (na kojima je svoj obol dao i sjajan Momanov „kućni band“: gitarist Reggie Young, bubnjar Gene Chrisman, klavitist Bobby Wood, orguljaš Bobby Emmons te basisti Mike Leech i Tommy Cogbill) bili su i izvanvremeni „Son Of The Preacher Man“ Dusty Springfield te „Suspicious Mind“ Elvisa Presleya.
Zašto dakle opet Elvis?
Stoga što se mit o Kralju rocka – podgrijan i odličnim filmom „Elvis“ – nikad zapravo nije ugasio. Dapače. Stoga je i sedamdeset godina nakon objavljivanja nastupnom singla „That’s All Right“ (snimljenog u Sun studiju a izdanog 17. srpnja 1954.) Elvis Presley još uvijek „in“.
Dokazuje to i friška kompilacija koja prati Elvisa tragom studija u Memphisu u kojima je snimao u pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima. Preciznije, od prvih snimaka u Sun Records studiju u kojima je nastao pionirski zagrljaj countryja i rhythm and bluesa i „ispilio“ se rock and roll do intimističkih zapisa nastalih u njegovom Gracelandu. Uključujući dakako i senzacionalni – osobni mi tako drag – come back s kraja šezdesetih te – možda i trajno podcijenjene -snimke iz Staxa iz 1973. poput „My Boy“. Prvi LP je pak očekivano donio rane snimke iz Sun studija odnosno znane hitove od „That’s All Right“ i Blue Moon Kentucky“ do „Mystery Train“ dok su na B strani omiljeni mi brojevi iz American Recording studija: „In The Ghetto“, „You’ll Think of Me“, „Don’t Cry Daddy“, „ I’m Movin’ On“, „Any Day Now“ te „Suspicious Minds“. Za razliku od dotadašnje prakse snimanja u studijima RCA, Presley je izborio da se u American Recordings studiju snima u produkciji Chipsa Momana. U istom je paketu dobio i njegov „kućni band“ The Memphis Boys. Uz njih su išli i nadahnuti aranžeri Green Spreen i Mike Leech pa su, uz Momanovu želju da na album uključi elemente soula, gospela ali i countryja te bluesa, aranžmani imali mnogo manje gudača i raskošnih orkestracija u korist naglašenije ritam sekcije. Moman je tako starog/novog Elvisa i glazbom ponovo približio rock, country, soul i rhythm and blues publici.
Na A strani drugog albuma snimke su iz Stax studija iz 1973. koje – mada nisu ujednačene kvalitete – svakako zaslužuju posebnu pažnju. Posebice skladbe „Promised Land“, „I Got A Feeling In My Body“ te „Lving Arms“. Druga strana vinila pripala je snimkama iz ožujka 1974. s koncerta u Mid-South Coliseumu u Memphisu i zapisima iz Gracelanda znanim „Jungle Room Sessions“. Zanimljive su kao posljednje Elvisove snimke u kojima je nastojao iznaći emocionalnost i uvjerljivost izvedbi svojih zlatnih godina.
Za sve Elvisove fanove pa i one koji imaju hrpetinu njegovih albuma, „Elvis Memphis“ je svakako poželjna investicija a za one druge prilika da „prošeću“ kroz njegovu karijeru. Jer, jedan je Kralj.
