BALKAN ZOO I NINA ĆORIĆ
Muzika za ples
Croatia Records
*****
Nakon odličnog albuma „Recycle“, Nina Ćorić i svestrani Mario Rašić odnosno Balkan Zoo imaju novi album „Muzika za ples“. Pravi je to nastavak prethodnika s novih deset skladbi najšire shvaćenog romskog ogranka world musica u aranžerskom redizajnu.
Album otvara „Kibori“ kao vatrometni broj superiorniji od Bregovićevih gipsy stilizacija s prpeletima gitare, trube i violine. Energija uvodnog broja doslovno se prelijeva u „Kale Jaca Jaca“ obilato začinjenu puhačima (truba i klarinet) „Usti, Usti Babo“ brodi istom trasom no s vješto ubačenim jazzy dionicama trube i gipkim ritmom koji – naravno – vuče na ples. Lišena romskih začina tema bi mogla biti i štogod od Milesove ostavštine iz osamdesetih. „Romano Horo“ je formalno kolo s himničkim refrenom no lucidno izmješteno u fuzijski (gitarski) prostor rockom i jazzom začinjenog freak folka. Dakako uz sjajan solo trube.
„Siki Siki Baba“ – s odličnim udaraljkama, naglašenim dionicama basa te gitarskim flamencom okađenim solom i naglascima – pravi je gipsy-groove s pjevnim refrenom (dobro znanog romskog melodijskog predloška) koji se nastavljaju i u „Iag Bari“. Kao i u svakom „tradicionalu“ koji se drži predloška i njegovog izvornog šarma, Balkan Zoo umeću iznimne instrumentalne minijature ali i („Iag Bari“ nije nikakva iznimka s trubom kao „leadom“) čudesna sola. „Un Cabrito“ ima sve odlike transžanrovskog evergreena s „pop potencijalom“ te raskošnom instrumentalnom potkom i sjajnom Ninom dok je iznimna „A Ćaj Pene Nakije“ gotovo pa u uvodu iskorak prema nekoj romskoj inačici McLaughlinovog Shaktija no s očitim uplivom poetike rocka te efektnom gitarom (s rockerski reskim uletima), puhačima i španjolskom „latinicom“ ozračenim sitnovezom. Uz Ninu kojoj jednako odgovara i ispjevavanje teksta i “narativnost”.
„Diri Diri So Kerdjan“ usporava kao emocijama natopljen broj upečatljivog refrena koji zove na zborno pjevanje a zaključna „Naci En Alamo“ melankolijom nabijena žalopojka „za rezanje vena“ u „baroknom“ aranžmanu kojeg se ne bi posramio ni George Martin.
Voljeli romsku glazbu, world music ili stilizacije freak folka ili ne, i drugi album Nine Ćorić i Balkan Zoo zaslužuje samo najvišu ocjenu. Kao projekt u kojem je strast i radost muziciranja itekako opipljiva te daleko od bilo kakvih trendovskih infekcija i podilaženja ukusu najšire publike.
