TIME „Time“
Album prvijenac je 1972. dočekan kao rockerski burevjesnik a Time kao super-grupa. Ne bez razloga jer Dado Topić već je bio stekao ugled u Dinamitima – iz kojih je stigao i rasni kasniji jazz-rock i jazz bubnjar Rale Divjak – i Korni grupi, Mario Mavrin je bio prvorazredni jazz basist i član nekih od najboljih postava mutirajućeg BP Conventiona Boška Petrovića, klavijaturisti Tihomir Pop Asanović te Branimir Lambert Živković ugledna i dobro poznata imena a Vedran Božić pravo nezaobilazni gitarističko „božanstvo“. nezaobilazni gitarističko „božanstvo“. Percepcija albuma se pak kasnijih godina drastično mijenjala. Najprije u vrijeme punkerskog „pospremanja“ scene a i u devedesetima prvijenac Timea i njihov prog-rock djelovao je beznadno passé. S izuzetkom balade „Pjesma No.3“ svi brojevi činili su se mahom beskrvnim razradama pozajmljenih jazzy ili importiranih prog-rock klišeja ili pak bubale u znane šprance razvučenih prog-rock „fantazije“ po matrici Korni grupe. No mnogi brojevi s hvaljenog i kultnog a kasnije osporavanog prvijenca u trezvenoj prosudbi zvuče veoma dobro. U „Istini mašini“ (koju je sjajno posvojila i Ekatarina Velika) teško je ne zamijetiti odličan učinak Popa Asanovića i sjajnu ritam sekciju, „Pjesmu #3“ se mirne duše može gurnuti u društvo istovremenih vrhunskih radova Traffica, „Kralj alkohol“ ima zavodljivi sexy groove s riffom koji na početku broja djeluje kao lucidna sporovozna verzija „I’m A Man“ a i „Hegedupa upa“ nije nišđta drugo do li simpatična folk-blues-rock varijacija u sazviježđu Jethro Tulla. Prosudba debuta Timea poput mnogih kultnih albuma dubinski utkanih u duh vremena neizostavno ovisi o vremenu u kojem ga se čita no bez obzira kakvo bilo motrište riječ je o veoma značajnom (možda čak i krucijalnom) albumu za formatiranje negdašnje domaće rock scene.
TIHOMIR POP ASANOVIĆ I JUGOSLAVENSKA POP SELEKCIJA „Majko zemljo“
Tihomir Pop Asanović kao svojevrsnu „ekstenziju“ Timea i grupe September – koju je s Janezom Bončinom-Benčom osnovanu u Ljubljani – 1974. snima projekt „Majko zemljo“. Realiziran je kao „jugoslavenska selekcija rock – jazz muzike“ (kako je pisalo na naljepnici na vinilnoj ploči) a okupio je pravu reprezentaciju domaćih jazzera predvođenih Miljenkom Prohaskom (Ozren Depolo, Ladislav Fidry, Stanko Arnold, Jože Balašić, Boris Šingoj, Božidar Lotrić…) te članove Timea i Septembera. „Majko zemljo“ (a posebice naslovna tema) i danas zvuče veoma uvjerljivo. „Balada o lišću“ je tipičan “tajmovski broj“ s Dadom Topićem, gitaristom Draganom Jelićem iz Yu grupe, upečatljivim kongama Brace Doblekara te puhačima koji su zaštitni znak albuma. „Berlin I“ i „Tema za Pop LP“ s Nacom Žgur kao pjevačicom su rasni jazz funk na tragu Hancockovog „Headhuntersa“ a „Rokenrol dizajner“ pravi jazz-rock brzac. „Ostavi trag“ je pak sjajna laganica s Josipom Lisac u istoj formi kao i na „Dnevniku jedne ljubavi“ a „Telepatija“ hitoidni broj rađen po uzoru na War i njihov „Spill The Wine“ uz natruhe upliva Santane (s gitarom koju svira Bončina) i latino ritmom. Zaključni „Berlin II“ odradili su pak Pop, bubnjar Peco Petej (s kojim je Asanović prošao kroz različite mutacije Timea)i Dado Topić s basom, kao praskavi komad wonderovsko/hancockovskog funk rocka.
Značaj albuma – ili bolje je reći projekta – „Majko zemljo“ bio je i ostao izuzetan. On je podsjetnik na izvođačke diskografske vrhunce njegovih glavnih protagonista (pored ostalih Josipe Lisac, Dade Topića, Janeza Bončine…) ali i dokazni materijal usuglašenosti i aktualnosti lijepog dijela domaćih glazbenika i njihovih tadašnjih izdanja s dominantnim svjetskim trendovima i stilovima.
