DRAGO MLINAREC
Za prosudbu o diskografiji Drage Mlinarca u sedamdesetima najbolje je posegnuti za box setom „Kolekcija“. Riječ je o luksuznom box setu te jednom od najvažnijih diskografskih spomenika hrvatske glazbe. Svih osam samostalnih albuma iz sedamdesetih i osamdesetih uz bogatu popratnu knjižicu na 136 stranica (koja sadrži eseje, arhivske fotografije i tekstove) pravi su primjer kako bi se trebalo postupati s nacionalnom glazbenom baštinom.
Zbirka naime pokazuje golem autorski talent i integritet Mlinarca koji nikada nije podilazio masovnoj publici, nego je dosljedno gradio svoj folk-rock, progresivni i eksperimentalni izričaj. Uostalom s Grupom 220 u kojoj je bio pjevač i glavni autor Mlinarec je doista – kako je to nadahnuto kazao Dražen Vrdoljak – “otac i djed” domaćeg rocka. Potom, kroz cjelovito preslušavanje ovog box seta može shvatiti koliko su današnji kantautori i rock bendovi zapravo dužni Mlinarčevim ranim inovacijama. Box set “Kolekcija” stoga nije samo obično reizdanje starih albuma, već ključni dokument o rođenju i razvoju autentičnog, zrelog rocka na našim prostorima. Naime prava povijest autorskog rocka na ovim prostorima počinje upravo s Mlinarcem. Moguće je čak povući paralelu između rane faze Grupe 220 i ranih albuma Beatlesa odnosno prepoznatinevjerojatnu melodičnost kombiniranu s Mlinarčevim introspektivnim, ciničnim i zrelim tekstovima u stilu Boba Dylana. Posebno vrijedi istaknuti pjesme poput “Starac” i “Besciljni dani”, u kojima Mlinarec djeluje kao „vuk samotnjak“. Prisutni su i utjecaji svjetskih trendova. Primjerice psihodelični elementi i upotreba flaute u nekim skladbama podsjećaju na rane radove britanske progresivne grupe Traffic.
U sedamdesetima snima albume koji su definirali pojam domaćeg rock kantautora.
“A ti se ne daj” (1971.): je prijelomni trenutak u kojem Mlinarec definitivno potvrđuje svoj autorski integritet, odmičući se od klasičnih pop-rock formi prema dubljem akustičnom i folk-rock izričaju.
Album je trebao biti objavljen kao projekt obnovljene Grupe 220 međutim odlučilo se da bude objavljen kao prvijenac Drage Mlinarca. Zauzvrat Mlinarec je dopustio novoj Grupi 220 ( u kojoj su bili glazbenici koji su snimili album) da nastave koristiti to slavno ime. Skladbe za album Mlinarec je pisao još od 1966. a posebnu pažnju dobila je stara pjesma „Grad“ ranije znana kao singl a sada u novoj obradi. Vrijedna pažnje je i “Posmrtna osveta” Rikarda Katalinića Jeretova. dok je publika prigrlila teme “Ja sam feniks” i “Pop pjevač” te nježnu “Srebri se mraz”.
“Pjesme s planine” (1972.): album je najviših postignuća domaće glazbe tog vremena. On je moglo bi de reći izdanak hipijevštine, projekt blizak prirodi te iznimno fluidno remek-djelo prog rocka snimljeno u suradnji s vrhunskim glazbenicima. Na trenutke stilski blizak Timeu. Posebice u rasnim podužim prog rock temama poput naslovnog broja i skladbe “Dijete zvijezda”.
Treći album “Rođenje” izlazi u ožujku 1975. a na njemu osim Husa i Zubaka svira i Jurica Pađen te Jadranko Budrić i Neven Frangeš koji je i producent. Na odličnom albumu bile su skladbe “Helena lijepa i ja u kiši”, “Pjesma o djetinjstvu” i “Kule od riječi”. Kao i na prethodnom albumu Mlinarec je uglazbio pjesmu jednog hrvatskog klasika: “Jur nijedna na svit vila” Hanibala Lucića.
Na albumu je i tema iz predstave “Pozdravi” za koju je pisao glazbu a s kazališnom družinom je otišao i na svjetsku turneju. U drugom djelu sedamdesetih radi glazbu za kazalište i film.
Album “Negdje postoji netko” objavljuje 1977. u Frangešovoj produkciji. Bio je to još jedan veoma dobar album s kasnijim općim mjestima poput “Zelen k’o zelena trava” i hita “Caracas”, koji je nastao nadahnut putovanjem po Latinskoj Americi.
Album “Sve je u redu” izlazi 1978. također u Frangešovoj produkciji i novim zgodicima: “Mora da sam bio mlad”, “Svi sve znaju” i “Glas s broja 514 913”. Seriju albuma iz sedamdesetih zaključuje 1979. album “Tako lako” snimljen u Švedskoj s producentom Tinijem Vargom. Bio je to album povratka rocku sa skladbama “Stranac”, “San”, “Nostalgija” i “Ovce”.
