Elvis Costello karijeru je započeo 1977., najprije uspješnim singlovima, a potom i uspješnim koncertnim nastupima. Okupivši početkom ljeta 1977. kompetentnu prateću grupu Attractions, u kojoj su bili basist Bruce Thomas, klavijaturist Steve Nieve te bubnjar Peter Thomas. No Costellov prvijenac album „My Aim Is True“ objavljen 22. srpnja na etiketi Stiffa (jedne od kultnih neovisnih etiketa s kraja sedamdesetih) snimljen je na sessionima godinu ranije i početkom 1977. uz podršku američke country rock grupe Clover. Produkciju je potpisao Nick Lowe, negdašnjeg člana Brinsley Schwarza. Album je naravno bio prožet punk poetikom – posebice kada je riječ o ciničnim tekstovima – te imao brutalno sirovu produkciju i energiju.
No, s druge strane, ambiciozni i posve profilirani tekstovi koji su govorili o frustraciji („Welcome To The Working Week“), o mladenačkom gnjevu, aktualnoj politici („Less Than Zero“ je posredno govorio o novoj desnici nadahnutoj britanskim fašistom Oswaldom Mosleyem) te obilovali sarkazmima bili su ipak bliži Bobu Dylanu nego naivnim ili bukačkim punkerskim sloganima, a sirovi zvuk gitare nije mogao prigušiti melodioznost tema. Album je osim punkerske žestine bio nadahnut brojnim žanrovima poput, rockabillyja, rocka pedesetih Buddyja Holyja („Pay It Back“), gitarskog zvuka Byrdsa („(The Angels Wanna Wear My) Red Shoes“), britanskog pub rocka (kojem je trajno bio sklon Lowe), jazza (s jazzy gitarom u baladi„Alison“), countrya (honky tonka) ali i upliva Phila Spectora („No Dancing“ )… Zapravo, žanrovima kojima se i kasnijih godina (manje-više do danas) bavio Costello. Naime on i Lowe su željeli da album posegne za „vječnim žanrovima“ te da ne bude samo proizvod odnosno ogledalo vremena svog nastanka.
Stoga su brojevi poput „Miracle Man“, „Alison“ ili „No Dancing“ imali uplive rhythm and bluesa i doo-wopa pedesetih i ranih šezdesetih, „Les Than Zero“ i „Mystery Dance“ pak rockabillyja dok je „Watching The Detectives“ – singl koji se našao na američkom izdanju – bio sjajan dokaz geneze od punka prema new waveu.
Slijedeći album „This Year’s Model“ objavljen 17. ožujka 1978. snimljen je s Attractionsima (i on u produkciji Nicka Loweea) u svega jedanaest dana. „Na dah“ po uzoru – kazali su Attractions – na snimanje u Motownu šezdesetih. Bio je to album odličnog banda usviranog na američkoj i europskoj turneji. Zvuk je i nadalje sirov te još čvršći sukladno punkerskim standardima premda mnogo kompleksniji. Imao je primjerice prepoznatljiv pečat orgulja Stevea Nievea, razvučen između „pištećeg“ (za punk i novovalne bandove veoma utjecajnog) sounda garažnih i beat-bandova ranih šezdesetih te očitog nadahnuća soulom.
Popisu utjecaja dodani su i oni The Who i Kinksa (jer je „(I Don’t Want To Go To) Chelsea“ naslonjen na riff „I Can’t Explain“ i „All Day And All Of The Night“) , Rolling Stonesa („This Year’s Girl“ je svojevrsni odgovor na „Stupid Girl“ Stonesa dok „You Belong To Me“ citira riff iz „The Last Time“), Beatlesa iz polovine šezdesetih ali i Chucka Berryja … Zanimljivo je da skladba „Nigh Rally“ još jednom progovara o desničarenju i rasizmu National Fronta kao svojevrsnih sljedbenika Mosleya.
Album je dao niz uspješnih singlova: „Pump It Up“ (nadahnut Dylanovim „Subterraneam Homesic Bluesom“ i Chuckom Berryjem), „Chelsea“, „Radio Radio“… te bio dočekan nepodijeljenim oduševljenjem kritike s obje strane Atlantika. Ujedno proglašen možda i krucijalnim dokazom da se new wave može mjeriti s najboljim etapama u povijesti rocka.
„Armed Forces“ objavljen je 5. siječnja 1979. kao treći uzastopni zgoditak i komercijalni uspjeh s obje strane Atlantika. Bio je odličan spoj novovalne energije i Costellovog pop rafinmana, istaknutog produkcijom Nicka Lowea. Prvi singl i ogledni zgoditak albuma bio je rasni melodiozni novovalni hit „Oliver’s Army“ koji je nadahnut događanjima u Sjevernoj Irskoj i britanskom „okupacijom“ („Oliverova vojska“ se odnosi na britanske snage koje su još od Olivera Cromwella okupirale Irsku). Iako je Costello tvrdio da skladba nije zamišljena kao politički pamflet prihvaćena je kao antiratni i antiimperijalistički broj.
I drugi singl skinut s albuma „Accidents Will Happen“ bio je uspješan. Costello je tvrdio da je nadahnuće dobio od soul hita „Walk Away Renee“ a svoju sklonost ka soulu pokazao je i na prvom albumu iz osamdesetih „Get Happy!“. „Armed Forces“ je album bez i jednog slabog mjesta te je ultimativni Costellov novovalni projekt ostvaren mekim srastanjima popa, raznorodnih utjecaja (poput Booker T & MG’s-a, Roya Orbisona, Beach Boysa, Bowiea… pa i ABBA-e čiji je zvuk utjecao -posebice na “Oliver’s Army” na klavir aranžera Nieva) te tekstova koji su bili i osobni („ljubavni“) i „politizirani“ . U potonjem slučaju kao komentari aktualnih događanja („Senior Service“, „Oliver’s Army“, „Goon Squad“ i „Sunday’s Best“) u britanskom društvu.
