Na današnji dan 7. travnja 1994. preminuo je Lee Brilleaux, pjevač i svirač usne harmonike Dr Feelgooda.
Utemeljitelji grupe bili su Brilleaux i Wilco Johnson koji su bili fascinirani R&B materijalom pedesetih, ranim rock and rollom i bluesom. Udruživši se sa basistom Sparksom i bubnjarom Big Figure, stalnim svirkama postaju jedno od vodećih imena i atrakcijom na britanskoj pub-rock sceni. Nastupni album »Down By the Jetty« te sljedeći »Malpractice« (oba iz 1975.) dali su niz standarda u žestokoj obradi, a koncertni »Stupidity« iz 1976. došao je na prvo mjesto engleske rang liste.
Prva tri albuma imala su golem utjecaj na punk rock (posebice na Clash i Boomtown Rats ) pa Dr. Feelgood kritičari s pravom smatraju bitnom sponom između protopunk garažnih utjecaja i punka. Unatoč uspjehu, nakon »Sneakin’ Suspicion« iz 1977., band napušta Wilco Johnson kojeg zamjenjuje Gypie Mayo, a grupa 1979. objavljuje svoj najuspješniji singl »Milk And Alcohol«.
Premda nikada više nisu nadmašili njegov uspjeh i prođu albuma »Stupidity« i na isteku sedamdesetih i u sljedećim desetljećima, sustavno objavljuju i non stop sviraju u različitim postavama. Tri mjeseca prije smrti Leeja Brilleuxa 1994., snimaju vrlo dobar »Down At The Doctors« koji izlazi godinu kasnije. Kompilacija »25 Years Of Dr. Feelgood«, s četrdeset skladbi, objedinjuje sve najbolje snimke grupe iz čak sedam njenih različitih inkarnacija. »Wolfman Calling«, objavljen 2003., svega koji mjesec nakon solidnog koncertnog »Speeding Thru Europe«, svojevrstan je hommage preminulom Brilleuxu s 21 snimkom njegovih osobnih favorita.
