Na današnji dan 11. siječnja 1992. Nirvanin „Nevermind“ je dospio na vrh američke rang liste znakovito skinuvši s broja jedan album „Dangerous“ Michaela Jacksona. Stoga vrijedi podsjetiti…
Nirvana je alter-rock osamdesetih te hard-rock izvukla s margine i pretvorila u globalnu atrakciju rock mainstreama. Premda su i drugi izvođači s alter-rock scene nadahnuće tražili u Pixiesima i Black Sabbath, u hard rock/metal riffovima te punkerskoj energiji i gnjevu, Nirvana je bolje od svih uhvatila glazbene, kulturološke, pa i generacijske »vibracije« s početka devedesetih. Grupu su 1987. osnovali Cobain i Novoselic te u suradnji s bubnjarom Chadom Channingom snimili 1988. nastupni singl »Love Buzz«.
Za razliku od Mudhoney i Soundgardena, Nirvana je kombinaciji punka i garažnih utjecaja dodala pop melodije, a njihovi koncerti plijenili su pažnju nihilističkom energijom i destrukcijom koja je odražavala generalni stav takozvane Generacije X. Album »Bleach« iz 1989. bio je objavljen na kultnoj lokalnoj etiketi Sub Pop. Materijal prvijenca Nirvane bio je značajniji zbog gotovo manijakalne energije nego autorskih zgoditaka, no ipak je dao uspješne teme poput »About A Girl« – koji je odsviran u suradnji s gitaristom Jasonom Evermanom – dominirao je zvuk alter rocka osamdesetih dok je struktura skladbi pokazala Cobainovu sklonost za pjesme na tragu ranih Beatlesa u verziji američkih garažnih bandova. »Bleach« je dobio podršku iz krugova alter-rocka i metala, a nakon odlaska Channinga, grupi se na kratko pridružio bubnjar Dan Peters iz Mudhoneya. Početkom 1991. zamijenio ga je Dave Grohl s kojim je Nirvana – na etiketi Geffena – snimila »Nevermind«.
Dolaskom Grohla, pokazalo se, autorski su i izvođački posve dozreli pa je novi album ispravio sve nedorečenosti prethodnika. »Nevermind« je imao iznimne melodije, inteligentne tekstove, jedinstven Cobainov gnjevni vokal i čvrste hard rock riffove te bio prožet punk energijom, posebice u izvrsnim »Breed« i »Territorial Pissings«. Bilo je očito i uspješno posezanje za heavy/hard-manirizmima i utjecajima Pixiesa u »Polly« i »Something In The Way«, no ukupna atmosfera albuma bila je drukčija od bilo kojeg prepoznatog uzora.
Posebno je mjesto pripalo mega uspješnom singlu »Smells Like Teen Spirit« koji je imao zaraznu melodiju i maštovitu strukturu skladbe građenu potpuno izvan postojećih pop stereotipa. Zahvaljujući prođi singla, koji je MTV pretvorio u generacijsku himnu, »Nevermind« je postigao nezapamćen uspjeh, američku alter-rock scenu i grunge gurnuo u mainstream, a Cobaina – premda on to nije želio – promovirao u generacijskog glasnogovornika. Cobainova veza, a potom i brak s Courtney Love, predvodnicom grupe Hole, bila je omiljena tema tabloida i glazbenih medija, jednako kao i njegovi zdravstveni problemi, stalna bol u trbuhu zbog koje je posezao za narkoticioma te spekulacije o heroinskom ovisništvu. Cobainovo sve zamjetnije nezadovoljstvo pritiskom medija i fanova išlo je zajedno sa senzacionalnim uspjehom i hvaljenim koncertima Nirvane. »Insecticide« iz prosinca 1992. bio je album koji je morao zadovoljiti glad tržišta i publike s izborom rijetkih snimki i covera.
Godinu kasnije izašao je pravi nastavak »Neverminda«, studijski »In Utero«, koji je producirao Steve Albini. Izbjegavši zamku ponavljanja iste formule i pritiscima diskografske kuće koja je očekivala barem dva-tri nasljednika mega uspješne »Smells Like Teen Spirit«, Cobain je posegnuo za još agresivnijim zvukom. Producent Albini – znan po suradnji s nizom hard-core grupa i sirovoj produkciji – naglasio je ionako frenetične bubnjeve Davea Grohla i, posebice u skladbama poput »Radio Friendly Unit Shifter«, Cobainov neurotičan vokal i gitare s obilnim feedbackom. Cobainovo umijeće poigravanja s himničkim refrenima i pitkim melodijama i dalje je bilo udarni adut Nirvane, no – gotovo programski – »In Utero« nije imao ni jedan broj namijenjen radiju. Ipak, bio je golemi hit s obje strane Atlantika, a nakon američkih koncerata Nirvana odlazi na odmor u Europu. Cobainovi zdravstveni problemi i ovisništvo bili su sve očitiji, posebice nakon što je zbog predoziranja kolabirao u hotelskoj sobi u Rimu i pao u komu. Jedva jedan mjesec kasnije, iako se navodno oporavio i pripremao za povratak, 4. travnja 1994. u svojemu domu u Seattleu počinio je samoubojstvo.
Album »Unplugged In New York« snimljen je tijekom sessiona na isteku 1993., a objavljen je godinu kasnije, nakon Cobainovog samoubojstva. Polovica materijala na albumu pripada fascinantno odrađenim coverima: Leadbellyjevoj »Where Did You Sleep Last Night«, zatim »Jesus Doesn’t Want Me For A Sunbeam« Vaselinesa i »Plateau«, »Oh Me« i »Lake Of Fire« Meat Puppetsa a posebno je mjesto imalo uzbudljivo Cobainovo čitanje »The Man Who Sold The World« Davida Bowieja… Ostatak skladbi izbor je materijala s albuma »Bleach«, »In Utero« i »Nevermind«, nadahnuto odrađen sugestivnim Cobainovim vokalom i lucidnim aranžmanima. »From The Muddy Banks Of The Wishkaw« bila je pak zanimljiva kompilacija koncertnih snimaka nastalih između 1989. i 1994.
