Na današnji dan 4. svibnja 1987. preminuo je blues pjevač i svirač usne harmonike Paul Butterfield.
U povijest rocka nije ušao tek kao glazbenik uz kojeg se na Newport Folk Festivalu 1965. Bob Dylan amplificirao već, prije i poslije svega, kao sjajan bluesman, gitarist i svirač usne harmonike, pjevač i band-leader. Kao klasično obrazovan flautist rano se priklonio bluesu i usnoj harmonici nadahnut blues scenom rodnog Chicaga a posebice glazbom Muddyja Watersa.
Osnovavši 1963. Paul Butterfield Blues Band tijekom šezdesetih snima nekoliko zapaženih albuma i oduševljava publiku nastupima na velikim festivalima poput Monterey Pop Festivala ili Woodstocka te ništa manje zapaženim svirkama u čuvenom Fillmore Eastu i Westu. Uspješno križanje amplificiranog čikaškog bluesa s rockom i jazzom plijenilo je pažnju publike tijekom 1966. kad band stalno nastupa u klubovima Chicaga promovirajući godinu raniji album „The Paul Butterfield Blues Band“.
No najznačajniji Butterfieldov album snimljen je 1966. „East-West“ (objavljen na etiketi Elektre) iako mahom s coverima blues, R&B i jazz standarda poput „Walking Bluesa“ Roberta Johnsona, „Get Out Of My Life, Woman“ Allena Toussainta ili „Work Song“ Nata Adderleya, fascinantan je album i jedan od najboljih albuma jazzy/rock and roll/blues „džemanja“. S gitaristima Elvinom Bishopom te Mikeom Bloomfieldom, Butterfield je razmjenjivao melodiozna sola uz posvajanje Milesovih pouka o modalnom jazzu (s „Kind Of Blue“ albuma) i Coltrainaea, indijske raga glazbe pa i karipskih ritmova što je i u trenucima improvizacija solista davalo sraslu glazbenu sliku i dojam organske cjeline svakome broju. Coveri poput „True Trains Running“ naprosto su odveli blues u nove sfere kao i čudesno novo čitanje skladbe Monkeesa „Mary, Mary“. Ključni broj albuma bila je naslovna 13-minutna tema kao jedan od pionirskih fusion brojeva jazza, bluesa i rocka s nadahnutim dugačkim solima Butterfielda, Bishopa i Bloomfielda.
Paul Butterfield Blues Band se na kratko razišao 1967. kad Paul s Mikeom Bloomfieldom i Stephenom Stillsom osniva super-grupu Electric Flag koja blues-jazz-rock osnovi dodaje i R&B puhače.
U promjenjenim postavama grupa je nastavila raditi do 1971. dok je Paul – djelujući jedno vrijeme i s novim bandom Paul Butterfield Better Days te samostalno – sve do smrti 1987. ostao aktivan na blues, jazzy i rock sceni. Utjecaj albuma „East-West“ ostao je trajan. Najprije kao pionirski komad acid-rocka nadahnuvši grupe iz San Francisca poput Grateful Deada, Quicksilver Messanger Servicea ili Big Brother & Holding Company a kasnijih dekada i tako različite izvođače kao što su The Band – s kojima je i nastupao – ili Television.