Na današnji dan 1. kolovoza 1987. Los Lobos osvajaju vrh britanske rang liste (a onda i američke) singlova hitom „La Bamba“. Riječ je o coveru vremešnog zgoditka Richie Valensa ali i naslovnoj skladbi filma koji je govorio o njegovom usponu i pogibiji u avionskoj nesreći zajedno s Buddyjem Hollyjem.
Los Lobos su karijeru započeli kao zabavljači čiji je repertoar uključivao i meksikanske popularne i tradicijske teme te skladbe s rang lista. Početkom osamdesetih postaju klupska koncertna atrakcija poznata jednako po izvedbama tradicionalnog norteña, rhythm and bluesa, rocka i punka, jazza i arhivskog rock-zvuka pedesetih, bluesa i rockabillyja. »… And A Time To Dance« iz 1983., bio je izniman debut, mini album na kojemu su se našle skladbe na tragu Blastersa – iz kojih je već za sljedeći album stigao saksofonist i perkusionist Steve Berlin – te tradicionalni norteño i tex-mex. Premda je skrenuo pažnju kritike i grupi dao Grammyja u kategoriji najbolje Mexican-American izvedbe za skladbu „Anselmo“, Los Lobos su tek sljedećim albumom prepoznati kao novo značajno ime.
„How Will The Wolf Survive?“ iz 1984. jedan je od najboljih roots-albuma osamdesetih, na kojemu, za razliku od prethodnika, dominira rokerskiji materijal. Kombinacija „adult orientated rocka“, eklektičnog roots rocka i nostalgičnog zvuka pedesetih bila je osobito uspješna u brojevima poput „Don’t Worry Baby“, „A Matter Of Time“ i u naslovnoj temi.
Sljedeći „By The Light Of The Moon“ iz 1987. u produkciji T-Bonea Burnnettea nastavljao se izravno na prethodnika, premda s iskoracima prema mainstreamu, s naglašenim gitarama Cesara Rosasa. Iste godine Los Lobos su za soundtrack filma „La Bamba“ snimili svoju verziju istoimene teme Richieja Valensa i neočekivano došli na vrh rang lista, a godinu kasnije objavili „La Pistola y El Corazon“. Album je bio pravo iznenađenje za publiku koja je Los Lobos već bila svrstala u stadionski rock-mainstream budući da je u cijelosti sastavljen od tradicionalnih tex-mex skladbi. „The Neighborhood“ iz 1990., na kojemu su gostovali John Hiatt i bubnjar Jim Keltner, vratio se na stadionski rock iskaz kao svojevrsna predigra za sljedeći „Kiko“ iz 1992. Najbolji album Los Lobosa, koji je objedinio roots-rock utjecaje, egzotični funk te folk-rock, dao je niz melodioznih minijatura i iznimnih „impresionističkih“ produkcijskih rješenja.
Nakon kompilacije „Just Another Band From East L.A. – The Best Of“ i suradnje Lalo Guerrero na albumu „Papa’s Dream“, 1996. objavljuju novi studijski album „Colossal Head“. Album je kombinirao atmosfersku produkciju „Kika“ s bluesom, avangardnim eksperimentima bliskim lo-fiju Hidalgove grupe, odnosno sporednim projektom Latin Playboys i brojnim drugim žanrovima koji su se našli u zvučnom kolažu albuma.
„This Time“ iz 1999. donio je nastavak eksperimenata uz aktivno sudjelovanje snimatelja/producenata Mitchella Frooma i Tchada Blakea te nova prožimanja latino-ritmova, njuorlinškog R&B-ja i swamp rocka. „Good Morning Aztlán“ iz 2002., uz „Kika“, nedvojbeno je najbolji album Los Lobosa.
Snimljen u produkciju Johna Leckieja, znanog po suradnji s Radioheadom, donio je nova produkcijska rješenja posve drukčija od Froomovih, a umjesto loopova i klavijatura te pedantne studijske zvučne slike naglašava spontanost i svirku „na dah“. Produkcija je bila određena root-rock materijalom sa southern-soul saksofonom, R&B/rockabilly gitarama, pedal steel gitarom te latino utjecajima i psihodelijom. Studijski „The Ride“ iz 2004. bio je novi trijumf osebujnog amalgama rocka, latino utjecaja, pop melodija, bluesa, rhythm and bluesa, roots glazbe… snimljen u suradnji s mnogim uglednim gostima. Los Lobos su još jednom pokazali da su grupa s diskografijom u kojoj nema dramatičnih padova te neočekivanih povrataka i uzleta a album iz 2006. „The Town And The City“ bio je logičan nastavak studijskog prethodnika.
Zamišljen je i realiziran kao konceptualni album s uglazbljenim pričama o meksičkim emigrantima koji dolaze u Sjedinjene Države u potrazi za srećom i snovima. Los Lobos su i ovoga puta posegnuli za ranije oprobanim i razrađenim žanrovskim uzorcima poput swamp-rhythm and bluesa, čvrstog rocka, tex-mexa, teksaškog boogie-rocka i norteña te dali novi niz iznimnih brojeva.
„Tin Can Trust“ iz 2010, bio je nakon četverogodišnje pauze novi studijski album s novim materijalom nakon s već dobro znanom kombinacijom rock’n’rolla, bluesa te skladbi otpjevanih na španjolskoj ali i zanimljivog covera skladbe Grateful Deada „West LA Fadeaway“. Pet godina kasnije izlazi novi studijski „Gate Of Gold“ a 2019, hvaljen božićni „Llego Navidad“ s obradama latino božićnih pjesama različitih žanrova (Tex-Mex, cumbia, salsa, cancion, ranchero, son). „Native Sons“ 2021. bio je (s izuzetkom naslovnog autorskog broja) album covera sa skladbama posvećenim Los Angelesu.
